3.6.5. Modem

Razvijenost PTT mreže, unatoč njene tehničke inferiornosti glede prenosa podataka u odnosu na LAN, iskorištena je za komunikaciju između računala i prijenos podataka na veće udaljenosti uređajem nazvanim MODEM (MODulator-DEModulator). Rad modem-a temelji se na pretvorbi električnog serijskog slijeda digitalnog signala u analogni signal prikladan za prijenos preko PTT kanala uz prilagodbu u brzini prijenosa po načelima objašnjenim u poglavlju 3.3.7. Ovakva vrsta umrežavanja, koja za komunikaciju koristi klasični govorni kanal u frekventnom opsegu od 300Hz do 4000Hz nosi oznaku PSTN (Public Switched Telephone Network).

U suštini modem predstavlja sučelje između računalnog i PTT okruženja. Ima u sebi integrirane sve osobitosti telefona, od prepoznavanja signala centrale, biranja broja pa do komunikacije i prekida komunikacije.

Prijenos podataka obavlja se PTT kanalom po V.21-V.92 standardima preporučenim od CCITT, odnosno po RS232C specifikaciji između modema i računala. Većina modema podržava 'AT' skup komandi pomoću kojih se upravlja parametrima prenosa. Za njih se kaže da su Hayes-kompatibilni po standardu koji je ustanovila istoimena firma.

Tablica 3.6.20 Dio 'AT' komandi modem-a.

Komandna crta mora započeti 'AT' prefiksom npr. 'ATZ &F X3 L3 M1', a redosljed komandi niti razmak između njih nije od značaja, a komanda bez broja podrazumjeva '0'. Nije uputno miješati velika i mala slova u komandnoj crti.

Razvoj tehnologije omogućio je izradu modema u obliku kartice koja se umetne u slot matične ploče računala i vrlo često uz funkciju komunikacije ugrađena je i elektronička potpora FAX prijenosu podataka. Nedostatak internog modema je neprenosivost i primjena uz samo jednu vrstu računala. Navedeni nedostatak može se ublažiti ako se omogući dostupnost modemu putem mrežnih resursa. Modem umetnut u slot matične ploče je dodatna periferija, te ga treba pri ugradnji definirati npr. IRQ=3 i pristup serijskom port-u COM4, 'dubleru' serijskom port-u COM2.

Modem omogućava, uz pripadnu programsku potporu, korištenje računala kao terminala na većim udaljenostima od host-a, BBS komunikaciju i razmjenu datoteka te uz sofisticiranu programsku potporu, kao Peter Norton PCANYWHERE, 'upad' na udaljeno računalo kao host, te daljinski rad na njemu kao pokretanje aplikacija, transfer podataka ili razmjena poruka.

Kao i kod komunikacije u lokalnoj mreži, prijenos podataka pomoću modema traži za tu svrhu svojstven skup pravila i načina pripreme podataka za otpremu i prijem te upravljanje prijenosom. Najčešće korišteni protokoli i upravljanje su.

• XMODEM
  Jednostavan protokol za prijenos podataka. Paketi su dužine 128 znakova. Protokol je poludupleksan. Loše se ponaša s brzim modemima.
• ZMODEM
  Brzi protokol za prijenos podataka poboljšan za mnoge različite primjene a posjeduje i mnoge korisne mogućnosti kao ponovno slanje neispravno primljenog bloka i nastavak neuspješnog prijenosa od mjesta prekida.
• XON/XOFF
  Način upravljanja protokom podataka, Znak XON (ASCII17 - DC1) šalje se kada se dotok podataka dozvoljava, a XOFF (ASCII19 - DC3) šalje se kada se želi zaustaviti dotok podataka. To ujedno znači da se ti znakovi ne smiju pojaviti u korisnim podacima, te se radije koristi sklopovska metoda za upravljanje protokom RTS/CTS.

Primjer I

V PREPORUKE - Skup CCITT preporuka koje propisuju način prijenosa podataka PTT vodovima. Najčešće korištene su:

• V.29
  brzina prijenosa 9600 bit/s, poludupleks ili 4 žični puni dupleks sa sniženjem na 7200 bit/s i 4800 bit/s.
• V.32
  brzina prijenosa 9600 bit/s sa sniženjem na 4800 bit/s.
• V.32bis
  brzina prijenosa 14400 bit/s sa sniženjem na 12000 bit/s, 9600 bit/s, 7200 bit/s i 4800 bit/s.
• V.34
  brzina prijenosa 28800 bit/s uz V.32bis.
• V.42
  ispravljanje pogrešaka i pretvorba asinkronog u sinkroni prijenos.
• V.42bis
  sažimanje podataka po LempeL-Ziv metodi po načelu zamjene češće korištenih znakova kraćim nizom.
• V.90
  unaprijeđeni V.42 do brzina 56000 bit/s, objedinjuje X2 i 56k-FLEX modemske izvedbe.
• V.92
  dorađeni V.90 standard s većom stabilnosću i jednakom brzinom prijama i odašiljanja.

ASINKRONI prijenos podataka temelji se na prepoznavanju početka i kraja podataka tijekom prijenosa, naredni prijenos idućeg podatka temelji se na međusobnom 'sporazumjevanju' elektronskih sklopova po prijemu oznake završetka predhodnog.

Primjer II

Izbor parametara modema za asinkronu komunikaciju:

Pred svaki podatak slijedi START bit, potom bit-ovi podatka uz bit pariteta (ako se odredi) te STOP bit pa ponovno istim redom za idući podatak. Dakle svakom podatku dodaju se još tri bit-a upravljanja i kontrole. Parametri se moraju istovjetno postaviti na obe strane, Zadaju se na primjer kao vrijednost:

                      	COM3=9600,8,N,1

Brzinu prijenosa određuje onaj koji vrši odašiljanje podataka tijekom prijenosa. Prijenos je spor; jako puno se gubi u brzini neprekidnim upravljanjem sa START/STOP oznakama i oznakom pariteta. Obično se oznaka pariteta ne koristi glede povećanja brzine, ali je tada veća podložnost greškama.

SINKRONI prijenos temelji se na prijenosu blokova podataka po unaprijed postavljenom taktu (brzini) pred početak prijenosa kako kod predajnog tako i kod prijemnog uređaja. Kad prijenos započne, nakon zaglavlja bloka podataka prenose se podaci bez START/STOP bit-a i bit-a pariteta te CRC zbroj svih podataka u bloku i oznaka kraja bloka i povremeno se tijekom prijenosa blokova u prijemu kontrolira i usklađuje takt između prijemnog i predajnog uređaja. Ako se CRC ne slaže traži se ponavljanje odašiljanja bloka. Sinkroni prijenos sklopovski je složeniji ali i brži.

Način korištenja modema odrediti će i programska potpora koja ga koristi. Najjednostavniji način je da se modem koristi kako bi se računalo povezalo kao terminal za udaljeni host uz tekstualni mod rada. Takva komunikacija je s BBS poslužiteljima. S jednog poslužitelja nije se moguće nadalje povezati s drugim. To je komunikacije vrste točaka na točku (Point To Point).

Siromaštvo komunikacije terminalom uzrokom je razvoja svjetske komunikacijske mreže - INTERNET i posebne programske potpore s elementima grafike kao WWW (World Wide Web) mrežni servis na načelima Client-Server arhitekture.

WWW omogućava pregled dokumenata na poslužitelju i njihovu međusobnu povezanost putem povezivanja dokumenta, neke njegove riječi ili slike s nekim drugim pojmom na istom ili nekom drugom računalu bilo kuda u svijetu. To je ogromna elektronička knjiga na elementima multimedije koja dinamički raste svaki dan.

Takva komunikacija zahtijeva brze modeme i temelji se na korištenju naprednijih protokola kao HTTP (HyperText Transfer Protocol). Dokumenti se pregledavaju pomoću posebne programske potpore nazvane PRETRAŽITELJI (BROWSER). Pretražitelj prikazuje sadržaj dokumenta i omogućava da se potraži kod odgovarajućeg poslužitelja nova strana kad korisnik izabere neko od istaknutih ponuđenih polja (hypertext) za povezivanje (LINK) na stranici koja se trenutno prikazuje. Svaka od stranica jedinstveno je označena sa svojim URL (Uniform Resource Locator). Uobičajena komunikacija između poslužitelja i korisnika na Internetu podržana je TCP/IP SKUPOM protokola.

Da bi se osigurala brojčana protočnost u modemskoj komunikaciji svakom od PTT brojeva poslužitelja dodjeljuje se 'multiplekser', elektronički uređaj koji omogućava svojim elektroničkim sklopovima vremensku razdiobu u pristupu komunikacijskom kanalu, odnosno prijenos više poruka istim komunikacijskim kanalom. Time se pristup jednom PTT broj uvišestručuje. Npr. odabirom broja 9762 i njegovim zauzimanjem jedan korisnik koristi prvi slobodan multipleksirani put, a drugi korisnik će odabirom istog broja zauzeti naredni slobodni multipleksirani put. Tek kad su svi multipleksirani putovi zauzeti dobiti će se znak zauzeća.

Primjer III

Označavanje mjesta stranice i puta za poštu na INTERNET-u.

Uobičajeni URL zadaje se po sintaksi:

          PROTOKOL://DOMENA/pod_domena/DOKUMENT.FORMAT

     kao na primjer:
        
             http://WWW.pl-print.t-com.hr/split/index.htm

     PROTOKOL - način korištenja kao HTTP, GOPHER, FTP ...
     DOMENA - TIP i adresa poslužitelja na kojem je stranica
     pod_domena - put do željene stranice unutar domene
     DOKUMENT.FORMAT - definicija dokumenta koji se traži

Protokol u suštini opisuju sučelje prema korisniku. Adresa računala najčešće je kratica koja pobliže opisuje njegovu lokaciju. Put su imenici kroz koje se dolazi do smještaja dokumenta koji se želi pregledati i kojemu je tip format dokumenta kao HTML (HyperText Markup Language). Dokument se neće moći pregledati ako pretražitelj ne može prepoznati njegov format. Nije nužno zadati ime i format dokumenta ako se želi pretraživati područje koje je naznačeno. Početna stranica domene ili pod_domene (DOKUMENT.FORMAT) tada se ne navodi iako je na poslužitelju zadano da je njeno ime index.html ili index.htm ili index.php ili default.html ili nešto drugo. No nije pravilo

Jedna od usluga Interneta je elektronska pošta E-mail (Electronic mail) za koju se adresa korisnika označava na slijedeći način:

      korisnik@pod_domena.DOMENA.glavna_domena ....  uobičajena
      korisnik.pod_domena@DOMENA.glavna_domena ....  CARNet

kao na primjer,

                          drago.radic@spalato.hr

         korisnik - naziv korisnika (ime)
         @ - znak razdvajanja i dio je sintakse adrese.
         pod_domena - pobliže mjesto korisnika (prezime)
         DOMENA - područje gdje korisnik pripada (Split)
         glavna_domena - država (za HRVATSKU je oznaka 'hr')

Sami nazivi i pripadnost području na poslužitelju određuju se u dogovoru s nadglednikom poslužitelja koji će adresu 'oživiti'. Treba zapaziti da u nazivu domene i elektroničkoj adresi nema naših grafema. Razlog je u naslijeđu koji su poslužitelji po začecima Interneta u Hrvata ostavili do danas.

SAŽETAK:

Glede sigurnosti u pristupu mreži preko modema, korisno je koristiti modeme koji mogu uputiti povratni poziv korisniku kako bi se provjerio njegov identitet. Osim toga prilikom ostvarivanja s BBS ili INTERNET poslužiteljem korisnik se mora prijaviti i upisati svoju lozinku (ne za javne mreže). Stoga lozinku ne treba svakome otkriti jer su tada moguće zlouporabe na štetu neobazrivog korisnika, tim više ako se plaća pretplata i vrijeme korištenja resursa poslužitelja.

Svaki modem, bilo vanjski ili ugrađeni, ima sučelje s LINE i PHONE priključcima. Povezuje se s PTT centralom prema narednoj slici:

Slika 3.6.21 Povezivanja modema za PTT priključak.

Modem je prvi prema PTT priključku i ako je kvalitetno izrađen njegovi elektronički sklopovi ISKLJUČITI će 'phone' priključak u momentu uspostavljanja komunikacije. Sučelje modem-a prema računalu biti će sabirnica računala (ugrađeni modem) ili RS232C serijski kanal (vanjski modem). Komunikacijski kable za spajanje modema za PTT utičnicu i telefon koristi konektor tipa RJ11 s 4 ili 6 mjesta za pinove, a za komunikaciju se koriste svega dva. Uobičajeno se uzima četvero žilni kabel i RJ11 4/6 konektor, što znači da su od 6 mogućih mjesta na konektoru 4 aktivna. Razvoj interneta, kao globalne svjetske mreže, uveliko potiče razvoj ostalih vrsta komunikacija, kao ISDN i ADSL, te se vrlo brzo može se očekivati sve manji udio modemske komunikacije. Iako modem gubi trku s naprednim tehnologijama, ima mjesta gdje njegova uporaba zadovoljava. Na primjer, povezivanje trgovina s računovodstvom glede razmjene podataka o prometu; kratka, dovoljno brza i učinkovita komunikacija.

Danas se, uz PTT broj telefon i fax-uređaja, sve češće na oglasnim stranicama novina i TV reklamama nalazi WWW adresa oglašivača kao i E-mail adresa elektroničke pošte na koju su mogu poslati željeni upiti i pronači potrebiti odgovori. Internet i njegove usluge nezaustavljivo prodiru, ali je neželjeni nusprodukt zlouporaba, te je sigurnosti i vjerodostojnosti podataka sve više upitna.