|
Virtualno računalo - Microsoft Virtual PC | |
Pod pojmom virtualno računalo obično se misli na skup više zasebnih računalnih jedinica koje posebnim tehnologijama komunikacije tvore prema korisniku utisak rada s jednim računalom. Udruživanjem tih računala stvara se moćno 'virtualno super-računalo', a glavni zadatak mu je izvođenje istraživanja u humanitarne (ili vojne?) svrhe. No ako korisnik osobnog računala ima računalo s dovoljno jakim procesorskim, memorijskim, grafičkim i diskovnim resursima može na svom računalu u sastavu operativnog sustava kojeg koristi izraditi jedno ili više virtualnih računala s istim ili nekim drugim operativnim sustavom.
Statistika gledanosti udžbenika 'Informatička abeceda' pokazuje da većina posjetitelja koristi Windows operativni sustav. Stoga je na ovoj stranici opisana besplatna programska potpora 'Microsoft Virtual PC', iako postoje komercijalna rješenja koja mogu podržati i druge platforme. Virtual PC u osnovi ne zahtijeva instalaciju upravljačkih programa u virtualno računalo jer se oslanja na postojeće upravljačke programe računala. Osnovna zadaća virtualnog računala je da omogući izvođenje programske potpore u operativnom sustavu virtualnog računala koja se ne može izvršiti u operativnom sustavu računala u kojem je instaliran Virtual PC, te da navedena programska potpora uspješno koristi postojeće resurse računala posredstvom usluga Virtual PC. Resursi računala koje opslužije Virtual PC moraju biti moćniji kako bi se virtualizacija mogla uspješno opslužiti (moćniji CPU, više radne memorije...). Treba imati na umu da je moguće da se iz virtualnog računala ne mogu dohvatiti sve napredne osobitosti pojedinih sklopova računala, osobito kod igara.
Još jedna prednost virtualnog računala je što ih se može koristi i po potrebi umrežiti više, te analizirati različite računalne ili mrežne konfiguracije, bez zadiranja u sadržaje računala na kojem su instalirana virtualna računala. Dapače, običnim kopiranjem zaštitne (backup) datoteke-diska virtualnog računala moguće je, nakon nekakvog neuspješnog pokusa ili analize neke programske potpore, vrlo brzo virtualno računala vratiti i početno stanje. A novi poslužitelj ili računalo izradi se kopiranjem datoteke-diska postojećeg uz izmjenu par parametara u mrežnoj konfiguraciji. Osim navedenog moguće je posredstvom mrežnih resursa koristiti virtualno računalo na fizički odvojenom računalu koje je moćnije, što za korisnika znači da ne mora nužno imati sve sklopovske i programske komponente u svom računalu. Neodoljivo podsjeća na korisnik-poslužitelj koncepciju koju je svojevremeno koristio Novell, koji se sad pored ostalog bavi virtualizacijom, pa tako između ostalog omogućava da su na istim fizičkim resursima upregnuti u zajednički rad 'Linux' i 'Windows' poslužitelj. Dakle, smanjuje se broj fizičkih poslužitelja što je jedan od načina kako smanjiti troškove opreme i pojednostavniti održavanje zbog unificiranog okoliša.
Nakon preuzimanja instalacijske datoteke i instalacije programske potpore, u {Start} izborniku pojaviti će se pripadna ikona, a u mapi gdje je instalirana kreirati će se direktorij-imenik-mapa [Virtual Machine Additions] koja sadrži slijedeće dvije datoteke:
Datoteke tipa .ISO su slike CD/DVD sadržaja i navedene su kreirane na način da se bilo njihovim pokretanjem ili na temelju njih izrađenih optičkih medija, automatski pokreće odgovarajuća programska potpora nužna u postupku kreiranja virtualnog računala. Kada se aktivira 'Virtal PC' programska potpora prikaže se početna radna konzola s izbornicima kao na slici 1 ali u kojoj nema ikona kreiranih računala. izborom /File/~/New Virtual Machine Wizard/ nudi se mogućnost načina kreiranja računala, te ako se izabere kreacija novog preko opcije |Create a virtual machine|, potom slijedi odabir imena virtualnog računala i mape gdje će se smjestiti njegova .VHD datoteka (Virtual Hard Disk) koja u osnovi predstavlja disk računala i kojoj se dinamički mijenja veličina kako se računalo koristi.
|
|
| Slika 1. Pokretanje 'Virual PC' alata. |
Na istovjetan način može se kreirati i .VFD datoteka (Virtual Floppy Disk) koja oponoša disketni uređaj i može se pridružiti željenom virtualnom računalu. Slijedi izbor Windows OS koji se želi instalirati i na raspolaganju su:
|
Interesantna je opcija |Add an existing virtual machine| koja u biti znači da se mogu s nekog drugog mjesta kopirati već postojeće .VHD datoteke i iskoristiti već kreirana računala. U prethodnom popisu nema MS-DOS programske potpore mada se pod opcijom |Other| može bez problema instalirati. Slijedi izbor veličine raspoloživog RAM-a što ukazuje na činjenicu da je dobro imati računalo sa što više fizičke radne memorije ako se želi učinkovito koristiti ova programska potpora (virtualna memorija virtualnog računala je u pripadnom mu .VHD datoteci), te potom izbor lokacije .VHD datoteke i njene početne veličine. Kad je sve opisano urađeno u konzoli se pojavi ikona kreiranog računala, a .VHD datoteci pridružuje se .VMC datoteka (Virtual Machine Configuration) koja povezuje uređaje virtualnog računala s fizički ugrađenim uređajima i sadrži 'Microsoft Virtual Machine Options and Settings'. Ova datoteka je jedan .XML zapis i može se prepraviti iz bilo kojeg editor-a.
Kada je sve navedeno urađeno i pokrene se virtualno računalo slijedi poruka da nema operativnog sustava što znači da ga treba INSTALIRATI. Na zahtjev za umetanje optičkog medija treba umetnuti u postojeći optički uređaj odgovarajući optički medij i izvršiti instalaciju operativnog sustava. Po instalaciji operativnog sustava pri ponovnom pokretanju virtualnog računala u izboru /Action/~/Settings/ dobiju se postavke virtualnog računala kako je prikazano na slici 2a.
|
| Slika** 2. Postavke i prozor virtualnog računala. |
Operativni sustav može se instalirati i iz .ISO datoteke ako je raspoloživa na disku izborom kako pokazuje slika 2b. Iz slike se vidi da s poziva .ISO datoteka kad je operativni sustav već instaliran. Naime, da bi se postupak instalacije u potpunosti završio ovim putem treba dohvatiti VMAdditions.iso datoteku koja sadrži podatke nužne da se mogu dohvatiti fizički uređaji za DOS operativni sustav (kao cdrom.sys ili mouse.com), OS/2 i Windows operativne sustave. Osim navedenog ova programska potpora omogućava integraciju miša između stvarnog i virtualnog računala, vremensku sinkronizaciju satova između računala, podršku za prijenos podataka u mapu razmjene (shared folders), kopiranje teksta ili slike u virtualno računalo i promjenu razlučivosti prozora u kojem se prikazuje virtualno računalo, odnosno njegovu veličinu na radnoj površini stvarnog računala prema standardnim vrijednostima od 800x600, 1024x768 pa do 1600x1200. Nakon instalacije dohvaćenu .ISO datoteku kroz izbor /Release CD/ treba 'otkačiti'. To znači da se može pozvati bilo kakva .ISO datoteka da bi se pokrenula ili instalirala nekakva programska potpora kao na primjer 'Microsoft Office' ili neka igra.
Virtualno računalo je potpuno nezavisno računalo, koje traži redovito ažuriranje bilo što se tiče zakrpi, antivirusne zaštite i vatrozida, kojemu se dodjeljuje IP adresa prema ustanovljenoj mrežnoj shemi. Ako se virtualno računalo ne želi koristiti u mreži u internom vatrozidu (firewall) virtualnog računala korisno je zaustaviti sav mrežni promet. Dakle, virtualno računalo treba paziti kao svako drugo računalo i redovito mu vršiti potrebna ažuriranja i povremeno mu izvršiti DEFRAGMENTACIJU. Postupkom defragmentacije i brisanjem pojedinih datoteka i mapa ne može se smanjiti veličina .VHD datoteke. U tu svrhu treba dohvatiti Virtual Disk Precompactor.iso datoteku iz izbornika pokrenutog računala preko /CD/~/Capture ISO Image.../ (slika2b) i automatski se pokreće programska potpora precompact.exe koja omogućava upisivanje 'nula' na obrisane sadržaje te pripremu za sažimanje .VHD datoteke na najmanju moguću mjeru. Naravno daljnjim radom .VHD datoteka će ponovo rasti te navedeni postupak treba povremeno ponoviti.
Sam postupak sažimanja .VHD datoteke, nakon prethodne pripreme datoteke, izvršava se gašenjem virtualnog računala i izborom čarobnjaka iz 'Virtual PC Console' (slika 1) /File/~/Virtual Disk Wizard/ i u daljnjim koracima izborom |Edit an existing virtual disk| te odabirom (botun |Browse...|) pripadne .VHD datoteke, a na kraju izborom |Compact it| i |Replasing the original File|, nakon čega slijedi po zaključivanju čarobnjaka postupak sažimanja.
Veza sa okolišem glede razmjene podataka-datoteka odvija se postavkom iz konzole /Action/~/Settings/~|Shared folders| gdje se odabere već kreirana mapa u računalu koju virtualno računalo vidi kao disk [Z:] kako je prikazano na slici 2c. Iako virtualno računalo egzistira u vlastitom prozoru, nije dobro ugasiti virtualno računalo zatvaranjem prozora, već se to mora obaviti regularno izborom /Action/~/Close.../ sa slike 2b, pri čemu se otvara prozor kako to pokazuje naredna slika.
|
| Slika 3. Postupak gašenja Virtual PC računala. |
U protivnom pri ponovnom pokretanju virtualnog računala slijedi prikaz kao da je računalo nasilno ugašeno, kao na slici 4.4.6. Iako se virtualno računalo 'vrti' u vlastitom prozoru kako to prikazuje slika 2b, moguće je kombinacijom tipki <Alt Gr>+<Enter> (desna tipka <ALT>) prebaciti se u 'Full-Screen Mode', a pritiskom na tipku <Alt Gr> oslobađa se pokazivač miša 'zarobljeništva' u prozoru virtualnog računala. Postavljanjem pokazivača miša na prozor virtualnog računala i akcijom L1, prebacuje se aktivnost miša u virtualno računalo. Primjer uporabe Virtual PC računala prikazan je u poglavlju 5.1 za instalaciju Linux-Debian operativnog sustava i poglavlju 5.2 za instalaciju Linux-Ubuntu operativnog sustava.
Virtual PC programska potpora (VPC) oponaša-emulira standardno PC računalo, a sama programska potpora može se besplatno preuzeti i koristiti u 32 bit-noj i 64 bit-noj verziji. Oponašaju se sve ključne računalne komponente osim mikroprocesora to:
Sva virtualna računala imati će identičnu sklopovsku strukturu. Problem može nastati ako se .vhd datoteka prenese s računala s AMD mikroprocesorom i pripadnim mu chipset-om na Intel platformu, jer se prilikom instalacije operativnog sustava na računalo zahtijeva ispravna verzija jezgre (kernel). To nadalje znači da će se moći instalirati sve verzije Linuxa koje podržavaju PC kompatibilne sklopove, ali se neće moći instalirati 'Apple Macintosh', odnosno njegov OS X operativni sustav jer je sklopovlje potpuno različito od uobičajenih PC komponenti. Postoje komercijalne inačice programske potpore tipa VPC koje moguće to mogu, no za običnog korisnika opisana verzija je više nego dovoljno. Pošto se radi o računalu u računalu, računalo na kojem je instalirana Virtual PC programska potpora naziva se HOST (domaćin), a računala koja su produkt VPC nazivaju se GUEST (gost) ili Virtual Machine (VM). VPC ne zna oponašati sliku 24 bit-ne dubine boja ili veću o čemu treba voditi prilikom instalacije operativnog sustava.
