|
Izvorni kod prema primjeru 6.1.5
|
 |
 |
 |
10 CLS ' Naredba za brisanje ekrana
11 CLEAR ' Naredba za brisanje sadrzaja svih varijabli
12 DEFINT B, I-K, M-N
13 DEFLNG D-G
16 DEFSTR P-S
20 REM Od ovog broja nadalje pocinje programski kod
30 DIM A$(9): DIM B(9)
40 N = 0
50 REM mjesto povratka po izboru
100 PRINT "Unesi ime u "; N; ". polje matrice"; : INPUT A$(N)
110 B(N) = LEN(A$(N))
120 N = N + 1
130 IF N <= 9 THEN GOTO 50
200 GOSUB 1100
210 N = 0
FOR N = 0 TO 9
PRINT N, A$(N)
PRINT
NEXT N
900 SLEEP
999 END ' Zavrsetak osnovnog programskog koda
1000 REM Od ovog broja nadalje pocinju pod-programi
1100 I = 0: J = 0: N = 9
1200 REM Mjesto povratka po izboru
IF B(I) < B(J) THEN
GOTO 1400
ELSE
brojveci = B(I): podatak$ = A$(I)
B(I) = B(J): A$(I) = A$(J)
B(J) = brojveci: A$(J) = podatak$
END IF
1400 IF J < N THEN J = J + 1: GOTO 1200
1600 IF I < N THEN I = I + 1: J = I: GOTO 1200
2000 RETURN
|
U liniji 200 ovog programa nalazi se poziv za sub-program (pod-program). Pod-programi uvijek završavaju s naredbo RETURN, da bi se nastavilo izvršavanje glavno programa od naredne linije nakon poziva pod-programa, u ovo primjeru od linije 210.
Ako ima potrebe u nekom programu izračunavati nekoliko desetaka puta jednu te istu funkciju, ali svaki put s drum ulaznom varijablom, matematički aparat funkcije dobro je u programu postaviti u pod-program. Zbog čega?
Treba uočiti da nije nužno pisati brojeve pojedinih linija, što se u ovom primjeru vidi iz prikaza FOR-NEXT i IF-THEN-ELSE-END IF programskih struktura. Kako onda izvršiti programski skok po naredbi GOTO? Pročitati u Help stranicama (RTFM)!
