Potpuna instalacija Linux-Debian OS

 Natrag  Linux  Dalje


Iz primjera s naredne slike vidi se da je za izvor nadopune instaliranog operativnog sustava preko računalne mreže izabran CARNet. Prilikom ove operacije može se preskočiti upitu za unos 'proxy' postavki. Korisnici koji ovaj postupak rade na način da imaju uobičajenu mrežnu infrastrukturu ili imaju PPPoE mehanizam - router mod spajanja na Internet preko usmjernika kod kuće (autorizacija korisnika upisana je u usmjernik) neće imati nikakvih problema. Ako se ovaj postupak radi na računalu koje traži autorizaciju korisnika s računala (PPPoE mehanizam - bridge mod) moraju to obaviti na način da prije postupka preuzimanja paketa uključe, kako je prikazano na slici 7.6.3c, /Network connections/~/Brodband IME VEZE/~/Properties/~||Advanced||~|Alow other network users to through this comoputer's internet connection|, jer budući poslužitelj još uvijek ne može samostalno izvršiti autorizaciju. 'APT' mehanizam nadogradnje paketima u Debian operativnom sustavu automatski će obaviti ovu nadogradnju koja se može pratiti kako prikazuje slika 5.5b. Ako na odabranom sjedištu nema potrebnih nadopuna treba odabrati neko drugo, ali treba pripaziti na već spomenutu revizijsku oznaku.

 Poslužitelj za preuzimanje paketa
Slika** 5.5 Izvor dopune osnovnih paketa / Izbor dodatnih paketa. ( +/- )

Osim navedene nadopune osnovnog sustava mora se odgovoriti i na upit koji se još dodatni programski paketi žele instalirati kako to pokazuje slika 5.5c, iz koje je izvor /Standard system/ preporučljiv, a ostali navedeni su proizvoljni prema potrebi korisnika. U ovom primjeru instalacije na Virtual PC sustav nije odabrana ni jedna grupa dodatnih programskih paketa, te je instalirana minimalna konfiguracija. Odabir se vrši tipkom <Space Bar>, a do izbora <Continue> za nastavak instalacije i prihvat odabranih opcija, dolazi se tipkom <TAB>. Stanje se bilježi i postupak nastavlja pritiskom na tipku <Enter>. Za najjednostavniji poslužitelj treba izabrati prema primjeru. 'Desktop' okruženje nije nužno, ali će poslužiti za naredna razmatranja glede 'X Window' grafičkog sučelja. Nakon navedenog slijedi preuzimanje potrebnih paketa i njihova automatska instalacija te izbor rezolucije grafičkog prikaza.

 Preuzimanje i instalacija odabranih paketa
Slika** 5.6 Preuzimanje paketa / Izbor rezolucije prikaza / Startni izbornik. ( +/- )

Ako se po završetku instalacije prikaže 'razmazani ekran' uzrok je u neadekvatnoj dubini boja emulirane grafičke kartice. U tom slučaju treba resetirati poslužitelj i kad se pokaže slika 5.6c iz GRUB izbornika treba izabrati opciju u kojoj piše 'single-user mode' kako bi se došlo do tekstualnog moda za ROOT korisnika te po upisu zaporke zadati komandu:

 sed -e 's/^DefaultDepth.*/DefaultDepth 16/' -i /etc/X11/xorg.conf

Dakle, ispravlja se sadržaj konfiguracijske datoteke /etc/X11/xorg.conf, što se je moglo obaviti i prebacivanjem u tekstualni konzolni prikaz tipkovničkom komandom <CTRL> + <ALT> + <F1>, prijavom kao ROOT i unosom navedene komandne linije. Potom treba zaustaviti i ponovo pokrenuti servis koji brine o prikazu slike komandom:

 invoke-rc.d gdm restart

koja ujedno automatski prebacuje operativni sustav u grafički prikaz. Osim navedenog, glede preglednosti prikaza u Virtual PC računalu, korisno je u datoteci xorg.conf rezoluciju prikaza promijeniti s 800×600 px u 640×480 px za sve modove rada s editorom (Vi, Pico ili neki drugi). Ovo se je moglo napraviti prilikom prijave (login) kroz grafički prikaz, ali onda ne bi vrijedilo za sve modove rada već samo za logiranog korisnika. Nema ispravnog konfiguriranja bez intervencije 'na ruke'. Rad u konzoli ili terminal-emulatoru, poznavanje komandi operativnog sustava i rad s Vi editorom je podrazumno. Treba zapaziti da imenik [X11] započinje velikim slovom, o čemu treba voditi računa jer Linux razlikuje velika i mala slova u imenima datoteka i imenika. Komande <Ctrl> + <ALT> + <F1> do <Ctrl> + <ALT> + <F6> služe za pristup računalu preko 6 raspoloživih virtualnih terminala - konzola (console) u tekstualnom modu, a broj aktivnog terminala vidi se iz zapisa u vrhu ekrana; ' Debian GNU / Linux 5.0 IME_RACUNALA ttyX '. Komanda <Ctrl> + <ALT> + <F7> vodi u grafički prikaz.

Upravo rad iz konzole omogućava 'ručnu' popravku neodgovarajućeg parametra. Kada računalo završi učitavanje operativnog sustava s <Ctrl> + <ALT> + <F1> aktivirati konzolu u tekstualnom modu, prijaviti se kao administrator i pomoću editora izmijeniti sadržaj datoteke xorg.conf s podacima za podrazumnu dubinu boje (DefaultDepth) i rezoluciju prikaza (modes), te komandom ' init 6 ' izvršiti ponovno pokretanje računala (restart) bez gašenja. Novi parametri će se učitati i prikazati neizobličena slika. Izmjene je moguće napraviti i po izboru |Debian GNU/Linux, kernel 2.6.26-2-686 (single-user mode)| u polaznom GRUB izborniku, kada se ne učitava grafički mod rada.

U svaki od terminala treba se prijaviti (logirati) da bi se mogao koristiti što znači da se mogu prijaviti različiti korisnici. Vrlo zgodno ako se u jednoj konzoli pokrene neka komanda ili servis a u drugoj prate zapisi što radi u njenim log datotekama. Virtualni terminal je nekakav pseudo-monitor. Treba naglasiti razliku između konzole, terminala i terminal emulatora.

Dosad prikazane slike su prozor koji prikazuje virtualno računalo, u ovom slučaju Microsoft Virtual PC kao Linux poslužitelj, kojemu je njegov prozor monitor (može se gledati u 'Full screen' modu) a tipkovnica ulazni uređaj poslužitelja - dakle konzola. Stoga ako se slike nadalje pažljivije pogledaju može se zapaziti korisnik ROOT koji se prepoznaje po tome što mu PROMPT završava znakom ' # ' dok običnom korisniku završava znakom ' $ ', kako je prikazano na slici 5.1.2a.

Na slici 5.7 vidi se da je na računalu, kojemu je dodijeljen naziv 'voda', aktivan korisnik 'root' koji trenutno nešto gleda u imeniku [/etc] što se lijepo očitava iz prompt-a. Imenici se prilikom rada na sustavu prepoznaju razdvojeni sa znakom ' / '. Ono što je jako bitno je osobitost Linux OS da razlučuje velika i mala slova te treba paziti što se je upisalo prilikom pojedinih upita što se tiče imena korisnika i zaporke. Komanda koja se zadaje mora se pisati malim slovima ako je nazvana malim slovima. 'sed' nije isto što i 'SED'.

 Instalacija iz konzole
Slika** 5.7 Konzolni prikaz / Grafička prijava korisnika / Izgled radne površine. ( +/- )

Na računalo se korisnik kao ROOT može prijaviti samo s konzole. Kako se u ovom primjeru instalacije koristi NOVO računalo, po završetku postupka instalacije i uključivanja računala na kraju slijedi upit za upis korisničkog imena i zaporke u grafičkom modu kako prikazuje slika 5.7b. Grafički mod ne prepoznaje korisnika ROOT.

Grafički mod opet može imati više sučelja od kojih su najpoznatija KDE (K Desktop Environment) i GNOME (GNU Object Modeling Environment), a sva su organizirana prema X Window koncepciji koja se u osnovi zasniva na korisnik-poslužitelj arhitekturi (client-server) što otprilike znači da je moguće s X klijentom jednog računala raditi u grafičkom sučelju koristeći se X poslužiteljem koji je na istom ili nekom drugom računalu u mreži. Naravno, samostalno računalo mora imati instalirane obje komponente X Window sustava. KDE sliči na Windows XP - ima START botun i sličan izbornik. Na slici 5.7c je primjer GNOME sučelja koje je podrazumno u inicijalnoj distribuciji. Naravno, svako grafičko sučelje je skup programskih paketa koje je potrebno instalirati, ili se uopće neće instalirati ako je primarna funkcija računala - POSLUŽITELJ.

'Virtual PC' nije jedino rješenje koje se može uporabiti za instalaciju ovog operativnog sustava kao 'gostujućeg'. Popularan programski proizvod je virtualizator 'VirtualBox', izvorno proizvod firme 'Sun Microsystems', a po preuzimanju od firme 'Oracle' naziva se 'Oracle VM VirtualBox', dostupan kao besplatna i komercijalna verzija, bolje je rješenje za korištenje Linux porodice operativnih sustava. Za inačicu operativnog sustava 'Debian' preuzima se debian-××××-netinst.iso datoteka, izvrši inicijalna instalacija i potom potpuna doinstalacija sustava preko mreže. Nema potrebnih dodatnih podešavanja instaliranog operativnog sustava. Redovito se izdaju nadopunjene verzije virtualizatora glede poboljšanja osobitosti i podrške novijim 'gostujućim' operativnim sustavima. Mehanizam rada je vrlo sličan dosad opisanom, koristi se konfiguracijska datoteka 'gostujućeg' operativnog sustava tipa .xml i pripadni joj virtualni disk tipa .vdi. Virtualizator 'VirtualBox' izdaje se u verzijama za instalaciju na 'domaćine' s operativnim sustavom Windows (x86, AMD64), Linux (većinom x86, AMD64), Macintosh (Intel) i OpenSolaris (x86, AMD64) koji mogu 'ugostiti' slijedeće operativne sustave: Windows; 3.1, 95, 98, ME, NT, 2000, XP, 2003, Vista, 2008, 7 - Linux; Debian, openSUSE, Fedora, Gento, Mandriva, Red Hat, Ubuntu, Xandros - Solaris, OpenSolaris - FreeBSD, OpenBSD, NetBSD - OS/2 - DOS, Netware. Dakle, u odnosu na 'Virtual PC' ovaj virtualizator je svestraniji. Naredni skup slika ilustrira osnovne mogućnosti 'VirtualBox' virtualizatora, izbornik po dohvatu i pokretanju instalacijske .ISO datoteke operativnog sustava i finalnu instalaciju 'Debian 5' operativnog sustava.

 Debian - VirtualBox
Slika** 5.8 Sun xVM VirtualBox - Media Manager / Debian 5 (Lenny). ( +/- )

Ne smije se nikako zaboraviti instalirati 'Guest Additions ...' za programsku potporu 'Virtual PC' jer dostupnost 'gostujućeg' operativnog sustava neće biti potpuna. Dodaci isporučeni uz programsku potporu 'Virtual PC' virtualizatora ne obuhvaćaju sve navedene operativni sustave. Komercijalna inačica u odnosu na besplatnu inačicu razlikuje se u podršci za RDP (Remote Desktop Protocol) poslužitelj, USB podršku preko RDP-a, iSCSI (internet Small Computer System Interface) podršku, te još par dodatnih mogućnosti koje za osobnu uporabu nisu od značaja.

Instalacija 'Debina 5' operativnog sustava na 'VirtualBox' razlikuje se u odnosu na 'Virtual PC' po tome što uvodni instalacijski parametri ne znaju automatski prepoznati virtualno okruženje. Glede navedenog treba dodatno definirati već postojeće instalacijske parametre prema slijedećem:

Navedeno je rješenje samo dijela problema jer još uvijek nije dostupno podešavanje zvuka i grafičke kartice. Glede navedenog, po instalaciji OS treba obaviti slijedeće:

Parametre 'noreplace-paravirt', 'vga=791' i eventualno 'clocksource=pit' za kontrolu vremena treba dodati u GRUB izbornik (datoteka /boot/grub/menu.lst) kao podrazumne opcije jezgri (default kernel options), s kojima započinje pokretanje operativnog sustava. Opisano omogućava učinkovitu primjenu virtualizatora, ali se ne može instalirati 'VM Additions', jer ne postoji odgovarajući programski paket pripravljen od distributera.

Sve navedeno moguće je jednostavno obaviti samo ako se instalacija vrši preko potpunog seta instalacijskih medija, a ne preko inicijalne mrežne .ISO datoteke kod koje se do finalnog proizvoda dolazi putem nadopuna preuzimanjem potrebnih paketa preko mreže. Instalaciju preko mreže moguće je obaviti samo uz 'router' mod rada pristupnog ADSL uređaja koji postavke autorizacije prema mreži ima upisane u postavkama ADSL (SOHO) uređaja, ali ne u 'bridge' modu rada ADSL uređaja kod kojeg se autorizacija vrši putem zapisa o autorizaciji u postavkama OS-a. Dobro rješenje u nemogućnosti korištenja SOHO okruženja je, na primjer, instalacija 'Lenny' u firmi preko brze mreže, te se kopija .VHD datoteke potom može koristiti prema nahođenju.




SAŽETAK:

Opisani postupak moguć je iz razloga što Linux prepoznaje zaista veliku paletu uređaja, pa tako i virtualna računala. Na JEZGRU (kernel) operativnog sustava naslanja se mnoštvo modula koji se učitavaju prema potrebi, a ako korisnik baš želi izrazito dobre performanse računala tada će potrebne upravljačke programe (driver) uređaja i module ugraditi u jezgru i dobiti najučinkovitije rješenje za računalo za koje je jezgru pripravio. Ovakav pristup omogućava zaista vrlo fleksibilno okruženje koje se glede novonastalih sklopovskih rješenja može vrlo brzo nadopuniti dodavanjem novih modula. Linux zajednica vodi brigu o tome da ide u korak s novim rješenjima, te ste u tom smislu jezgra neprekidno nadograđuje i svakim danom čvrsti stabilni temelj sustava je sve bolji i bolji i svestraniji. Nije ni čudo da je Linux sve prisutnija platforma kod poslužitelja te da je osnova za GRID strukture (super-računala) koje su sve raširenije. Ne samo na poslužiteljima; Linux koriste i mobiteli, a možda će ga u dogledno vrijeme koristiti i satovi ili ostali popularni kućni uređaji kao mašina za pranje rublja. Autor ovih redaka ima mašinu za pranje rublja bez Linuxa, ali nema ni MOBITEL ni SAT kao neki.

Linux ne zahtijeva moćne resurse za instalaciju. Treba mu 1.5 GB diskovnog prostora za sustav i 256-1000 MB za [SWAP] datoteku ili particiju. [SWAP] particija predstavlja virtualnu memoriju sustava, koja je u načelu po veličini duplo veća od veličine raspoložive fizičke memorije (RAM), što ima smisla ako je fizičke radne memorije malo; do 1 GB. No kako je RAM danas jeftin, u računala se ugrađuje nekoliko GB RAM-a i time omogućava mala [SWAP] particija. Veća količina RAM-a znači manje premještanja sadržaja u virtualnu memoriju; manje korištenja diskovnih resursa, te time ubrzanje sustava u cjelini. Sustav se ne smije dizajnirati tako da nema virtualne memorije; veličina od 256 MB bio bi nekakav minimum. Potrebna je jedna aktivna primarna root particija / ] ne manja od 32 MB na koju se oslanjaju-zakače-montiraju ostale logičke particije. Preporuka je da particija / ] iznosi 1.5 GB, odnosno 3 GB ako ima dovoljno diskovnih resursa za komforniji rad. U dodatnoj extended particiji dobro je imati [/boot] particiju veličine barem 100 MB u kojoj se čuvaju jezgra i njezine slike (kernel images) te dio LILO ili GRUB loader-a za učitavanje OS; ova particija sadrži nužno potrebno da se sustav pokrene (BOOT). Veličina ostalih particija određuje se prema potrebama i ukupnoj veličini diska.

Slijed instalacije operativnog sustava 'Debian 7' prema tablici prikazanoj na prethodnoj stranici pregledan je kao slijed slika u datoteci 'Debian-7.pdf' koja se može preuzeti ovdje. Razlike u odnosu na do sad opisano nisu od velikog značaja glede postupka, ali slijed slika mnogo potpuniji (preko sto slika) u odnosu na do sad prikazani. Adekvatno navedenom datoteka 'Debina-8.pdf' može se preuzeti ovdje. Debian je vrlo prihvatljivo rješenje i za uređaje koji ne zahtijevaju velike resurse, a imaju svrhu omogućiti nekom uređaju pristup mreži, odnosno pristup tom uređaju preko mrežnih resursa, kao što je na primjer NAS uređaj WD 'My Book Live', WD 'My Book Live Duo' i slični uređaji za navedene ili neke druge namijene.

Ako se instalacija vrši u SOHO okruženju, bez obzira radi li se o fizičkom ili virtualnom računalu potrebno je uključiti DHCP servis SOHO uređaja i isključiti eventualne sigurnosne zaštite kao filtriranje IP i MAC adresa glede neometanog pristupa Internetu. Mrežne postavke po instalaciji podese se naknadno prema planiranoj lokalnoj mrežnoj shemi, kao prema primjeru na slici 7.4.16.


 Natrag
 Tražila
 Dalje

 Početak
 KAZALO  Informatička abeceda
 
Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}. <http://www.informatika.buzdo.com/>.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost