| 1. Osnove | | | 2. Elementi DRS | | | 3. DRS | | | 4. Windows | | | 5. Unix | | | 6. Programiranje | | | 7. Informatika u praksi | | | 8. Rječnik | | | 9. Prilozi | | | 10. Literatura | | | 11. Spone | | | 12. Indeks |
| Inicijalna instalacija Linux-Debian OS |
Instalacija operativnog sustava gotovo da podsjeća na slikovnicu. Svi prikazi dijelova instalacije nadalje su slike koje su dobivene preuzimanjem prikaza prozora u karakterističnim momentima instalacije i radi uštede prostora. Primjer instalacije Linux-DEBIAN operativnog sustava odnosi se na NOVO računalo u Microsoft Virtual PC okruženju kreiranom za 'tuđi' operativni sustav. Ako se uzme da je podloga Virtual PC računala jedna standardna računalna konfiguracija, u odnosu na uobičajeno PC računalo bez egzotičnih računalnih komponenti nema nikakve razlike. Dakle, prvi korak je instalacija Virtual PC računala za 'other' platformu kreiranjem Debian.vmc računala koje će koristiti virtualni disk Debian_hda.vhd. Ime virtualnog računala i diska je proizvoljno. Podrazumne postavke koje se nude prilikom instalacije zadovoljavaju. Navedene dvije datoteke zauzimaju po instalaciji oko 4GB te o tome treba voditi računa prilikom odabira gdje će se navedene datoteke kreirati. U odnosu na stvarno računalo diskovni resursi su zaista minimalni.
Kako je za izbor instalacije Linux-Debian operativnog sustava emulacija na virtualno računalo, nije nužno da se vrši preko instalacijskih medija, već treba preuzeti već spomenutu debian-40rX-i386-netinst.iso datoteku (X se odnosi na revizijsku oznaku distribucije) s istog sjedišta odakle će se tijekom instalaciji izvršiti nadogradnja, a u ovom primjeru izabran je CARNet. Kada se kreira virtualno računalo, prema opisu u poglavlju koje obrađuje Virtual PC, treba izabrati .ISO datoteku izborom /CD/~/Capture ISO Image.../. Kako se radi o proceduri koja je zasnovana na mrežnoj povezanosti, dobro bi bilo da je računalo uključeno u mrežu (Virtual PC će automatski prepoznati mrežnu povezanost) i treba biti raspoloživa DHCP usluga. Ako se početak instalacije po povezivanju .ISO datoteke zaglavi, pomaže akcija /Action/~/Reset/ te slijedi prvi od prikaza od narednog skupa slika.
![]() |
| Slika** 5.2 Početak instalacie, izbor jezičkih postavki |
Slijedi izbor jezika koji će biti podrazuman po instalaciji, i izabran je u ovom primjeru Engleski (samo zbog toga što su do sada svi operativni sustavi opisani na taj način), slijedi izbor države preko /other/~/--Europe--/~/Croatia/ te rasporeda tipkovnice /Croatia/. Na osnovu ovoga vremenska zona će se automatski podesiti. Slijedi detekcija sklopovlja i konfiguracija mreže preko DHCP servisa, što se može napraviti i ručno /Configure network manually/ upisom IP adrese, mrežne maske, izlazne IP adrese iz mreže, imena računala i domene te slijedi prvi prikaz iz narednog skupa slika.
Prema potrebama svaku instalaciju treba isplanirati, te će o tome i zavisiti koliko će koja particija diska zauzeti mjesta. Kako je bilo raspoloživo virtualnih 17.2GB diska (to se ne odnosi na veličinu .vhd datoteke), za primjer je izabrana organizacija diska prema slici 5.1 prema slijedećem:
| Tip particije | Naziv particije | Zauzeće na disku |
| primarna | SWAP | 10% |
| primarna | / | 5% |
| logička | /boot | 5% |
| logička | /usr | 20% |
| logička | /var | 20% |
| logička | /tmp | 10% |
| logička | /home | 30% |
Koliko koja particija zauzima diskovnog prostora ovisiti će o namjeni poslužitelja. Ako treba da opsluži mnogo korisnika u smislu njima raspoloživih osobnih resursa, najveći dio pripasti će [/home] particiji gdje se smještaju osobni resursi korisnika, a ako su važniji web sadržaji s pripadnim uslugama i elektronička pošta povećati će se [/var] particija na račun prethodne navede jer će tu biti sve vezano za APACHE web poslužitelj, privremeni 'kontejneri' korisnika za osobnu poštu, te LOG datoteke u koje svaki od servisa zapisuje što je radio. Mehanizam dohvata svake particije zasnovan je na tome da se svaka mora za nešto zakačiti (MOUNT) kako bi postala pristupačna. U osnovi sve logičke particije će se zakačiti za primarnu particiju koja je aktivna i koju BIOS može prepoznati i u kojoj je MBR i tablica particija, a to je [ / ]. Prilikom instalacije instalacijska procedura operativnog sustav će to automatski obaviti. Navedenu tablicu treba konsultirati prilikom kreiranja particija kako pokazuju podslike narednog skupa slika.
![]() |
| Slika** 5.3 Particije diska, parametri pojedinih particija |
Treba pripaziti na koje mjesto se 'montira' svaka od kreiranih particija i iz već navedenog može se zaključiti da je broj iskorištenih primarnih particija tri od kojih je jedna EXTENDED i sadrži u sebi sve logičke particije i ne vidi se prema prikazu u 5.4b već samo njezini logički dijelovi. Dakle, mogućnost da se iskoristi još jedna primarna particija nije iskorištena. Kada su sve particije definirane prema veličini tipu, te točki za koju će se 'zakačiti' kako bi bile dohvatljive (Mount point prema slici 5.4a), prema odabiru kako pokazuje podslika 5.4b treba spremiti definirane podatke te slijedi zapisivanje ovih podataka u tablicu particija i postupak instalacije osnovnog dijela operativnog sustava. Pri tome će se zatražiti zaporka za administratora (ROOT ili SUPERUSER korisnik) i definiranje prvog korisnika (njegovo Ime i Prezime iz kojeg se automatski generira KORISNIČKO_IME koje se po želji može promijeniti).
![]() |
| Slika** 5.4 Raspored particija diska, mrežna dogradnja instalacije |
Kada je instalacija osnovnog sistema iz .ISO datoteke (ili umetnutog optičkog medija) završena slijedi upit da li će se postupak njegove nadopune nastaviti preko mreže kako prikazuje podslika 5.4c. Slijedi izbor sjedišta ili mirror-a (preslika sadržaja originalnog sjedišta) odakle će se izvršiti automatska nadopuna kao što je opisano na stranici koja slijedi. Dobro je izabrati sjedište s kojeg je preuzeta instalacijska .ISO datoteka. Treba pripaziti da ove nadopune bez obzira odakle se uzimaju imaju isti ' X ', odnosno revizijsku oznaku distribucije koju ima instalacija osnovnog operativnog sustava.