4.1. MS-DOS operativni sustav

MS-DOS je jednozadaćni operativni sustav, koji u isto vrijeme može koristiti samo jedan korisnik.

Nastao je 1981 godine za IBM osobno računalo tipa PC-XT (Personal Computer eXtended Technology), s osnovom na Intelove mikroprocesore 8086 i 8088. Vrlo napredna ideja toga doba koja danas, zbog ograničenja memorije na vrijednost od 640KB, što je tada bila fantazija, zadaje glavobolju korisniku glede optimizacije PC sustava.

Tu se sada za memorijske resurse spominju nazivi UPPER MEMORY BLOCKS (UMB-gornja memorija) za područje memorije od 640KB-1MB, HIGH MEMORY AREA (HMA-polje visoke memorije) za 64kB memorije odmah iznad 1MB, te nazivi EXPANDED MEMORY SPECIFICATION (EMS-proširena memorija u blokovima po 64KB koji se prema potrebi kopiraju u područje do 1MB) i EXTENDED MEMORY SPECIFICATION (XMS-produžena memorija) za memorijske resurse preko 1MB koje mogu ostvariti samo računala s mikroprocesorom tipa 386 i naviše. XMS standard utemeljila je firma Microsoft za programski paket WINDOWS 2.1 i danas su ga prihvatili gotovo svi proizvođači software-a.

Kako je tehnologija napredovala tako je sazrijevao i MS-DOS operativni sustav. Verzija koja se ovdje prikazuje je nastala početkom 1994. godine.

MS-DOS ima zadaću funkcionalno povezati sve komponente hardware-a PC računala i omogućiti ispravan rad programske potpore. Jedan dio nalazi se u ROM-u računala (BIOS), drugi se učitava s diska u radnu memoriju po uključivanju računala i stalno je na raspolaganju korisniku - UGRAĐENE (RESIDENT), a treći dio se po potrebi poziva sa diska u radnu memoriju na izvršavanje - PROLAZNE (TRANSIENT).

BIOS je skup osnovnih instrukcija i upravljačkih-pogonskih programa (DRIVERS) za monitor, tipkovnicu, tiskač, U/I priključke i druge uređaje u sklopu PC konfiguracije. Zadaća BIOS-a je posredovanje između zahtijeva preostalih dijelova OS i svih spomenutih uređaja. BIOS svaki pojedinačni zahtijev OS prevodi u niz instrukcija prema kojima mikroprocesor upravlja uređajima. Mnogi proizvođači proširuju sadržaj BIOS-a raznim dodatnim mogućnostima, antivirus program na primjer, jer današnja tehnologija to dopušta, ali se za ispravan rad ne smije poremetiti osnova koja mora biti ista kao IBM BIOS.

Kada BIOS omogući mikroprocesoru da uspostavi kontakt sa sustavnim diskom, slijedi nalog za kopiranje datoteka prema narednoj slici.

Slika 4.1.1 Učitavanje elemenata DOS-a po uključivanju računala.

MSDOS.SYS i IO.SYS čine JEZGRU operativnog sustava. Skupina DBLSPACE.??? se koristi kada su podaci na disku sažeti. COMMAND.COM predstavlja INTERPRETER (simultani prevodioc) komandi, koje korisnik zadaje preko tipkovnice, i proslijeđuje ih jezgri operativnog sustava na izvršavanje. To praktički znači da korisnik u biti nema direktnu vezu s jezgrom OS. Navedene datoteke predstavljaju monitor OS. Računalo ne može raditi ako je neka od njih oštećena ili nedostaje. Ako se ne koristi sažimanje podataka DBLSPACE.??? skupina datoteka nije nužna.

Datoteka COMMAND.COM naziva se još komandni procesor i pored navedene zadaće u sebi sadrži preko 30 kratkih programčića za obavljanje nužnih svakodnevnih zadaća. Ti programčići pozivaju se na izvršavanje utipkavanjem njihovog imena (KLJUČNA RIJEČ) i eventualno dodatka i predstavljaju KOMANDE i NAREDBE OS. Komande se izvršavaju odmah, a naredbe s odgodom jer traže dodatne odgovore na upite. Kako su stalno u radnoj memoriji kaže se da su INTERNE ili UGRAĐENE (nadalje u tekstu Int).

Dakle, komanda ili naredba zadaje se sa:

  ime komande           mogući dodaci o              nalog za
  ili naredbe         usmjeravanju rada komande     izvršavanje
===============    ==============================     <ENTER>
 KLJUČNA RIJEČ              O P C I J E

Ključna riječ i način uporabe opcija tvore jedinstvena pravila uporabe komandi i naredbi operativnog sustava - SINTAKSU. Na nepoštivanje sintakse računalo će odgovoriti porukom o nepoznavanju komande ili greškom u sintaksi.

Nakon utipkavanja ključne riječi i eventualno dodatka treba, naravno, pritisnuti tipku <ENTER> da se utipkano pošalje računalu na analizu i izvršavanje. Prilikom utipkavanja potpuno je svejedno da li se koriste velika ili mala slova, jer ih OS jednako prihvaća. Nije svejedno ako se u prepravljenoj 437 tablici koristi slovo 'Č' umjesto 'đ' (znakovi '\' i '|'), jer ti znakovi pri usmjeravanju djelovanja komandi i naredbi i nemaju istu zadaću, dio su sintakse operativnog sustava.

Ključna riječ je ime programčića upisano u COMMAND.COM datoteci ili ime datoteke koja se čuva na disku. Komanda se neće izvršiti ako se utipkano ime ne može prepoznati kao jedno od postojećih i slijedi poruka:

		    Bad command or file name

Između ključne riječi i dodatka, ako ga ima, mora postojati razmak u veličini jednog (1) znaka (tipka <space_bar>). Dodaci se često nazivaju PREKIDAČI (SWITCH) i mogu se pisati nerazdvojeni i razdvojeni od sadržaja koji predhodi već prema tome kako se nalaže prema uputi. Prekidač počinje znakom '/'. Redosljed navođenja prekidača nije od značaja. Od velikog značaja je prekidač '/?' koji ne aktivira komandu ili naredbu, ali daje kratku učinkovitu ispomoć, odnosno podsjetnik, kako komandu ili naredbu koristiti.

Pravilo (uputa) o načinu pisanja komandi i dodataka opisano je u dokumentaciji OS i naziva se SINTAKSA komandi OS. Pojmovi u sintaksi uokvireni uglatim zagradama '[' i ']' nisu obvezni, a pojmovi između kojih je znak '|' međusobno se isključuju.

Ne smije se kreiranim datotekama, nastalim radom s drugim alatima, dodijeliti naziv koji je identičan nazivu ključne riječi komandi i naredbi u sastavu OS.

Ako je sve u računalu ispravno, po uključivanju, računalo će se nakon učitavanja početnih parametara iz datoteka AUTOEXEC.BAT i CONFIG.SYS, javiti korisniku s oznakom pogona na kojem je BIOS pronašao OS te znakom spremnosti za rad '>' nazvanog PROMPT (očekivanje, spremnost za prihvat naloga) te kursorom u obliku crtice koja trepti.

BACK SLASH (znak '\') je oznaka koja se koristi u organizaciji spremanja i pronalaženja datoteka. Zbog čega desna oznaka s 'Đ'?

Pored komandi koje se zadaju utipkavanjem ključne riječi OS prepoznaje i kombinaciju tipki kao BEZUVJETNE komande kao:

Uz već navedene uz opis tipkovnice ima ih podosta, a namjena i opis mogu im se pronači u dokumentaciji OS. Korisnik ih zapamti s vremenom koristeći ih.

Ostali dijelovi OS, zbog svoje obimnosti, čuvaju se na disku i predstavljaju skupinu komandi i naredbi koje se po utipkavanju ključne riječi kopiraju s diska u radnu memoriju i izvršavaju. Stoga se nazivaju VANJSKE (EXTERNAL) ili PROLAZNE (nadalje Ext).

Da bi se podaci lakše pronalazili, svrstavaju se i čuvaju u međusobno odijeljenim skupinama nazvanim IMENICI (DIRECTORY), pod nazivom koji određuje korisnik ili instalacijski program koji konfigurira programsku potporu za uporabu. Unutar imenika mogu se opet izraditi njegovi dodatni imenici - PODIMENICI (SUBDIRECTORY). Pojam imenika i programskoj potpori Windows 9x te nadalje odgovara pojmu MAP (mapa) ili FOLDER (fascikla) te i ikona koja ga prikazuje po crtežu sliči na mapu.

Logička organizacija spremanja podataka

Kako se na diskove se može smjestiti velika količina podataka, OS mora brzo prepoznati na kojem se dijelu diska nalazi korisniku trenutno potrebit podatak (datoteka). Zbog toga se koristi organizirana podijela svih podataka na disku u odvojene cjeline - IMENIKE i PODIMENIKE.

Konfiguracija podsjeća na stablo kojemu je korijen i osnova (ROOT ) s koje se razvijaju grane (imenici) i grančice (podimenici). Na slici uz samostalne imenike BAT, DOS ili TEMP, prikazani su imenici i podimenici programske grupe MSWORKS i dio programske grupe WINDOWS.

Slika 4.1.2 Primjer kreiranja imenika na disku.

Naziv imenika, komandi i naredbi, odnosno datoteka ograničen je na najviše 8 znakova bilo slova abecede ili brojki (ne preporučuje se uporaba naših slova).

Ako se umetne disketa u uređaj [A:] prelaz s uređaja na uređaj obavlja se nalogom:

Kako je već spomenuto da se nakon prompta utipkava nalog, to znači da će se nalozi uvijek u tekstu nalaziti s desne strane znaka '>' i biti će glede preglednosti pojačani. Nalog <ENTER> i kursor nakon prompta, neće se nadalje prikazivati u tekstu, već se podrazumijevaju. Odgovor računala po nalogu je radnja (kosa slova u primjeru) ili poruka i po obavljenoj zadaći računalo promptom označava narednu spremnost za rad. Dakle,

Sada računalo svoju prisutnost najavljuje na uređaju [A:] Stanje računala je s lijeve strane znaka nejednakosti, a nalozi za izvršavanje zadaća su s desne strana znaka nejednakosti. Prelaz na uređaj [C:] i komanda prikaza stabla - TREE (STABLO) su:

              A:\>C:
              C:\>TREE
                       slijedi ispis stabla diska
              C:>

Uz komandu TREE mogu se zadati i prekidači /F ili A/ ili oba da se prikažu svi imenici sa svim datotekama (F=File) i da se ne koriste DOS grafički znakovi, a u suradnji s komandom MORE može se ispis stabla zadržavati ekran po ekran, prema primjerima nadalje.

C:\>TREE          slijedi prikaz stabla
C:\>TREE /F             slijedi prikaz stabla i datoteka
C:\>TREE /A       slijedi prikaz stabla negrafičkim znakovima.
C:\>TREE /F |MORE       slijedi prikaz stabla i datoteka ekran
                        po ekran pod kontrolom komande MORE
C:\>TREE A: /F    slijedi prikaz stabla diskete [A:]
C:\>TREE C:\WINDOWS |MORE     slijedi prikaza stabla imenika
                              WINDOWS uz kontrolu ispisa

Skup pravila kako upotrebiti komandu, a prema primjeru različitog načina uporabe komande TREE i komande MORE, naziva se SINTAKSA i za navedene dvije komande je:

   TREE_[disk:][\put][/F][/A]                   (Ext)

     disk:     Oznaka pogona [A:], [B:] ili neki drugi.
     put       Potpuni prolaz kroz stablo za pristup željenom, 
               općenito:
                           \imenik1\imenik2\   \imenikN

     /F    Prekidač za prikaz datoteka u stablu.
     /A    Prekidač za prikaz stabla negrafičkim znakovima.
     _         Predstavlja mjesto gdje se mora nalaziti prazan
               znak (space bar). Nije dio sintakse već samo
               naznaka o važnosti upisa praznog znaka.

Komanda MORE koristi se kako dodataka komandi kojoj se želi kontrolirati ispis ekran po ekran.

   Komanda_|MORE                               (Ext)

U sintaksi (konvenciji pisanja komandi i naredbi) ključna riječ - naziv komande/naredbe uvijek se odvaja jednim praznim mjestom (na to upozorava znak _) od cijelog ostalog dijela.

U opisu nadalje data je sintaksa komandi i naredbi s najučestalije korištenim opcijama (dodacima). Potpun opis komandi i naredbi korisnik ima uz MS-DOS USER GUIDE kojeg dobije uz diskete kao dokumentaciju kupnjom OS kod zvaničnog dobavljača.

Priprema nove diskete za rad

Nova disketa obično nema pripravljen medij za prijem podataka. Da bi se na novu disketu mogli pohraniti podaci mora se obaviti postupak priprave diskete za prihvat podataka - FORMATIRANJE.

Kada se datoteka sprema na disk najprije se označi i čuva podatak u kojem je klasteru (sektoru) njezin početak i koji joj je naziv. Ti podaci čuvaju se u FAT tablici (File Allocation Table), najdraže mjesto virusima za haranje. Kada se smjesti početak datoteke u prvi sektor u FAT tablici se upiše koji je slijedeći sektor u koji će se smjestiti naredni podaci i tako dok se cijela datoteka ne spremi na disk. Dakle, sadržaj datoteke smješta se u 'vagončiće' međusobno povezane 'lancima' koji se nalaze u FAT tablici. Smještaj datoteke ne mora biti takav da su sektori jedan izad drugog već npr. 1, 4, 5, 6, 8, 34, 45, 46, 47 itd.

Ako se komanda upotrebi za formatiranje već pripremljene diskete s podacima, svi podaci se gube (brišu) s ili bez mogućnosti vraćanja podataka ovisno o prekidaču uz komandu.

Sintaksa komande FORMAT je:

   FORMAT_disk:[/V][/Q][/U][/S][/F:n]          (Ext)

    disk:     Ime uređaja u kojem se medij želi formatirati.
    /V     Omogućava provjeru ispravnosti obavljanja zadaće
           formatiranja. Postupak je tada duži.
    /Q   Brzi format, briše se samo FAT tablica. Ovaj prekidač 
         moguće je uporabiti samo na već formatiranim disketama.
    /S      Prenose se na formatirani medij 4 osnovne datoteke 
            sustava navedene na početku poglavlja. Koje?
    /U   Onemogućava kreiranje datoteka MIRORSAV.FIL i 
         MIRROR.FIL, za korisnika nevidljive, a koje služe
         da se komandom UNFORMAT omogući vraćanje sadržaja
         formatirane diskete ili diska
    /F:n    Određuje s 'n' kapacitet formatiranja diskete u KB.

Kod opcije za formatiranje prema zadanom kapacitetu umjesto 'n' upisuje se 720 ili 1440 za formatiranje 3,5" DD ili HD diskete, odnosno 360 ili 1200 za formatiranje 5,25" DD ili HD diskete. No, kako DOS ispituje koja je vrsta medija koji se formatira i sam odlučuje o kapacitetu, obično je nepotrebno koristiti ovu opciju komande.

Po zadavanju komande za formatiranje OS pita da li se zaista želi formatirati disketa. Po potvrdnom odgovoru (Y) slijedi postupak formatiranja i po završetku se traži upis IMENA (LABEL) diskete koje može imati najviše 11 znakova. Potom slijedi upit želi li se formatirati nadalje još koja disketa. Negativnim odgovorom (N) postupak se prekida.

Iz sintakse se vidi da je obvezno navesti ime uređaja (diska) na kojeg se radnja odnosi jer pojam nije zaokružen uglatim zagradama.

Pri uporabi naredbe FORMAT treba biti vrlo obazriv, jer se pogrešnim nazivom uređaja s tvrdog diska mogu nehotice izbrisati svi njegovi podaci (npr FORMAT C:).

FORMAT A:    Formatira uređaj [A:] uz kreiranje MIRORSAV.FIL
             i MIRROR.FIL da se omogući eventualan povrat
             podataka. Datoteke su korisniku nevidljive.
FORMAT A:/V     Formatira disketu uz provjeru ispravnosti
                postupka.
FORMAT B:/V/U      Formatira disketu u uređaju [B:] uz provjeru 
                   ispravnosti postupka i ne omogućava kreiranje
                   i spremanje datoteka za povrat podataka
FORMAT A:/F:720        Omogućava formatiranje diskete od 3,5"
                       na kapacitet od 720KB.
FORMAT A:/S    Formatira disketu prenoseći na nju osnovne
               datoteke sustava i daje joj BOOT svojstva.

Davanje BOOT svojstava znači upis takvih podataka u par prvih sektora diska temeljem kojih BIOS prepoznaje da je na disku operativni sustav i kopira ga u radnu memoriju.

Ako je data mogućnost za povratka sadržaja formatirane diskete (bez prekidača /U) i želi se vratiti predhodni sadržaj, jer je disketa formatirana greškom, ne smiju se na nju upisivati nikakvi novi podaci dok se ne izvrši povrat podataka komandom UNFORMAT.

Sintaksa komande UNFORMAT je:

   UNFORMAT_disk:                              (Ext)

Predhodne verzije MS-DOS-a nisu imale ovu mogućnost, pa ako je disketa formatirana u nekoj od ranijih verzija OS, nije moguće vratiti njen sadržaj. Svojevremeno su razni POMOĆNI (UTILITY) alati, omogućavali formatiranje s mogućnošću vraćanja podataka, kao alati programske grupe NORTON UTILITIES i drugi.