Natrag

4. MICROSOFT WINDOWS OPERATIVNI SUSTAVI

 Početak  Dalje



 Microsoft HRVATSKA

Microsoft je Američka firma koju su 1975. godine osnovali Bill Gates i Paul Allen. Sjedište firme je u mjestu Redmond, država Washington. Osnovna djelatnost firme je razvoj osnovnog računalnog software-a poput operativnih sustava, razvojnih alata, uredskih programa i baza podataka. Pravi poslovni procvat firme slijedi po izdavanju operativnog sustava Windows 95, prvenstveno dizajniran za kućnu uporabu, koji u osnovi obilježava izgled svih današnjih proizvoda.

Operativni sustavi koje je firma Microsoft razvila dijele se u dvije skupine:

  • MS-DOS (MicroSoft Disk Operating System)
  • Windows (zaštićeno ime za Microsoft Windows operativni sustav)

MS-DOS primijenjen je na prvom PC računalu kojeg je razvila tvrtka IBM 1981. godine. Prva verzija PC-DOS 1.0 iz 1981. godine zadržala se je u gotovo neizmijenjenom obliku sve do verzije MS-DOS 6.22 iz 1994. godine. U osnovi, radi se o operativnom sustavu koji se isključivo bavio diskovima s tekstualnim sučeljem, te se pokretanje aplikacija i zadavanje naredbi sustavu obavljalo s tipkovnicom. MS-DOS je zapravo razvila firma 'Seattle Computer Products', i nazvala ga 86-DOS. Microsoft je kupio SCP i licencirao taj proizvod i stavio na raspolaganje IBM-u kao MS-DOS. IBM je paralelno s MS-DOS-om izdavao i svoj PC-DOS. DOS se je prestao koristiti. Danas ga koriste jedino računalni nostalgičari za pokretanje starih programa kojih se ne žele riješiti. Radu u MS-DOS operativno sustavu znači rad kroz sučelje s komandnom linijom. Znači preko tipkovnice upišu se ključne riječi (ime instrukcije) kojima se dodaju parametri (usmjeravanje rada instrukcije) i po potrebi prekidači (način rada instrukcije).

No rad s komandnom linijom dosta je nezgrapan. Iako je podosta aplikacija razvijeno pod MS-DOS operativnim sustavom, od kojih su neke koristile podršku rada s mišem, to još uvijek nije bilo grafičko sučelje prema korisniku. Microsoft Windows je u svojim počecima izrazito ovisio o MS-DOS-u te je predstavljao tek nešto više od grafičkog sučelja DOS-a, ali od verzija Windows NT i Windows 95 to su samostalne verzija Windows-a s grafičkim sučeljem prema korisniku. Jezgre pojedinih sustava u potpunosti se razlikuju.

DOS jezgru (kernel) koriste sustavi:

  • 1985 Windows 1.0
  • 1987 Windows 2.0
  • 1988 Windows 2.1
  • 1990 Windows 3.0
  • 1992 Windows 3.1
  • 1992 Windows for Workgroups 3.1
  • 1993 Windows for Workgroups 3.11
  • 1995 Windows 95 / DOS 7.0 - FAT 16
  • 1997 Windows 95 OSR2 / DOS 7.1 - FAT 32
  • 1998 Windows 98
  • 1999 Windows 98 SE (Second Edition)
  • 2000 Windows Me (Millennium Edition)

NT jezgru (kernel) ili noviju koriste sustavi:

  • 1993 Windows NT 3.1
  • 1994 Windows NT 3.5
  • 1995 Windows NT 3.51
  • 1996 Windows NT 4.0
  • 2000 Windows 2000 (NT 5.0)
  • 2001 Windows XP (NT 5.1)
  • 2002 Windows Server 2002 (NT 5.1)
  • 2003 Windows Server 2003 (NT 5.2)
  • 2007 Windows Home Server (NT 5.2)
  • 2007 Windows Vista (NT 6.0)
  • 2008 Windows Server 2008 (NT 6.0)
  • 2009 Windows Server 2008 R2 (NT 6.1)
  • 2009 Windows 7 (NT 6.1)
  • 2011 Windows Home Server 2011 (NT 6.1)
  • 2012 Windows Server 2012 (NT 6.2, ReFS)
  • 2012 Windows 8 (NT 6.2, ReFS)
  • 2013 Windows 8.1 (NT 6.2, ReFS)
  • 2015 Windows 10 (NT 6.4 - 10, ReFS)
  • 2016 Windows Server 2016 (NT 10, ReFS)

Datotečni sustavi navedenih dvaju skupina potpuno su različiti, FAT i NTFS. Osnovna razlika između FAT (DOS jezgra) i NTFS (NT jezgra) datotečnog sustava je u tome što je NTFS sustav 'journaling' tipa što znači da ima mogućnost samooporavka u slučaju nasilnog isključivanja računala, zbog nestanka struje na primjer. NTFS indeksira (popisuje) sve datoteke u JOURNALU, zapisu o promjenama tijekom rada, na temelju kojeg se potom obavljene promjene upisuju u datoteke te se dvostrukim slijednim zapisom sprječava gubitak podataka i oštećenje datotečnog sustava. Na temelju uspješno upisanog JOURNALA može se rekonstruirati promjena koja se zbog isključenja računala nije uspješno upisala u datoteku. Kod FAT datotečnog sustava samooporavka nema te je gubitak podataka mnogo vjerojatniji. Stoga ne čudi konačna orijentacija svih proizvoda na NTFS datotečni sustav. DOS operativni sustav zna prepoznati samo zapise na particija FAT tipa, Windows 9X sustavi prepoznaju zapise na FAT i FAT 32 particijama dok je NTFS datotečni sustav dizajniran da može prepoznati podatke na navedenim datotečnim sustavima DOS-a.

Na temeljim NTFS datotečnog sustava Microsoft dizajnira noviji ReFS (Resilient File System) koji ima unaprijeđeni sustav pristupa diskovima, kao i sustav glede otklanjanja grešaka prilikom zapisivanja i čitanja podataka. Sav raspoloživ prostor diska hijerarhijski se nadgleda i povećane su mogućnosti glede dužine imena datoteke i opisa puta do nje uz primjenu 'unicode' znakovlja, a neko od NTFS osobitosti neće se više koristiti kao kratki nazivi imena datoteka, sažimanje datoteka i dodatni atributi. Također je značajno poboljšana podrška za virtualizaciju. Kao rezultat naprednog ugrađenog sustava glede otpornosti na greške, administratori sustava ne moraju periodički pokretati alate kao što su CHKDSK kada koristite ReFS.

Poslužiteljske verzije operativnog sustava u pravilu su 64 bit-ne, od verzije jezgre 5.1 nadalje. Verzije za krajnjeg korisnika od Windows XP operativnog sustava nadalje (nakon izdanja 'Windows Server 2003' operativnog sustava čiju jezgru 64 bit-ni Windows XP koristi) raspoložive se u 32 bit-noj i 64 bit-noj verziji. Jezgre sustava su različite i osnovna razlika je u upravljačkim programima i u količini radne memorije koju mogu adresirati (232=4 GB / 264=1'073'741'824 GB). No, to pak ne znači da se za adresiranje memorije koristi svih 64 bit-a. Iz posve praktičnih razloga u dizajnu mikroprocesora obično se koristi 48-52 bit-a za adresiranje RAM-a. Višeprocesorski rad i velika količina radne i diskovne memorije glavno su obilježje poslužitelja i osnovno zadaća jezgre sustava koja to mora objediniti. Glavni čimbenik glede razvoja 64 bit-nih operativnih sustava je sadašnji dizajn mikroprocesora koji su u pravilu 64 bit-ni i postali standard u poslovnom okruženju. Za očekivati je da će se sve više programske potpore razvijati za 64 bit-nu platformu i da će ona postati standard za kućnu i poslovnu uporabu.

U prethodnom popisu nisu navedene sve poslužiteljske verzije Microsoft-ove porodice operativnih sustava. Izdavanjem inačice Windows XP objedinjeni su pravci razvoja operativnih sustava u jedan jedinstveni pristup zasnovan na NT jezgri i NTFS datotečnom sustavu, te se u osnovi koriste slijedeći produkti firme Microsoft:

Operativni sustav sam po sebi ima nekoliko osnovnih aplikacija opće namjene za obradu teksta ili grafike i sličnih ali nedovoljno moćnih za ozbiljniju uporabu. Stoga se nudi cijela paleta proizvoda različite namijene kao:

Proizvoda ima poprilično. Vrlo je interesantan proizvod 'Virtual PC' koji omogućava da se u jednom operativnom sustavu instalira drugi. Na primjer instalira se MS-DOS koji preko ove programske potpore koristi resurse novih računala i radi u zasebno prozoru koji se može raširiti u 'full-screen'. Sadržaj 'umetnutog' sustava upisuje se u zasebnu datoteku tako da ih može biti više. Tako se na jednom Windows XP baziranom računalo mogu se koristi svi dosadašnji Microsoft operativni sustavi. Autoru su vrlo simpatične njihove realizacije tipkovnice i miša. No još je nešto jako važno. Tijekom godina razvijena je brojčano ogromna programska potpora drugih proizvođača, što je jedan od osnovnih razloga velike raširenosti (preko 50% u svjetskim razmjerima) Windows operativnog sustava. Tim više što Windows XP nudi prihvatljivu kompatibilnost glede rada aplikacija dizajniranih za rad na ranijim inačicama ovog operativnog sustava. Ako neće raditi izravno u Windows XP sustavu hoće kroz 'Virtual PC'.

Nažalost, za novije inačice Windows operativnih sustava navedena programska potpora nije raspoloživa, iako se još uvijek može preuzeti s Microsoft sjedišta, te se treba poslužiti rješenjima drugih proizvođača programske potpore, od kojih je za istu svrhu najprihvatljivije besplatno rješenje VirtualBox.

Microsoft je razvio cjelokupan sustav za automatski 'update' - zakrpavanje nedostataka za sve svoje proizvode. Ove zakrpe izdaju se pojedinačno (hotfix) ili se tijekom vremena kada se nakupi popriličan broj izda cjelokupna samo-instalirajuća aplikacija - paket sa svim potrebnim zakrpama (Service Pack - SP). Tako je ovih paketa NT ima šest, a Windows XP do 2008 godine tri, te Microsoft Office XP tri i tako za svaki proizvod. Pojedinačne zakrpe izdaju se u pravilu jednom mjesečno, obično u drugom tjednu tekućeg mjeseca. Bitno je za sistem-inženjera da ove pakete ukomponira u instalacijski Windows CD / DVD (Slipstreaming). Elementi sigurnosti sve su od većeg značaja u svijetu Interneta. U tom pravcu razvijaju se Microsoft operativni sustavi. U tom smislu SP2 za Windows XP sustav donio je podosta poboljšanja, a SP3 finalnu doradu svih zakrpi. Dodatne mogućnosti glede uvođenja novih tehnologija i povećanja funkcionalnosti uporabe donosi operativni sustavu Microsoft Vista, za koji je također s vremenom izrađen SP. Sličan slijed događaja važi i za Windows 7 operativni sustav i njegove nasljednike.

Da li treba poznavati MS-DOS? U osnovi ne, ali što raditi kada se u Windows XP/Vista/7/10 operativnom sustavu klikne na ikonu 'Command Prompt'? Naredbe sustavu zadaju se upisivanjem putem tipkovnice, a pravila su slična pravilima MS-DOS operativnom sustavu. Osobito ako dođe do oštećenja operativnog sustava kada se odmah na početku ponudi izbornik koji sadrži stavku 'Safe Mode with Command Prompt'. Dakle, za početak MS-DOS operativni sustav u kojem su obrađena sva načela vezana uz pojmove kao disk (volumen), datoteka (file) i imenik-mapa (directory-folder). Kod operativnog sustava Windows 7 i njegovih nasljednika, još je važnije poznavanje komandne linije, jer gotovo sve akcije vezane uz njegovu programsku potporu mogu se izvesti komandno-linijskim retkom, što omogućava učinkovitu izradu skripti.


 Natrag
 Tražila
 Dalje

 Početak
 KAZALO  Informatička abeceda
 
Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}. <http://www.informatika.buzdo.com/>.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost