3.6.6. ISDN, ADSL

Modemska tehnologija za priključivanje na internet, još je u uporabi, ali sve više do izražaja dolaze tehnologije kojima je osnova prijenos digitalnog signala. To je postalo moguće tek s razvojem PTT centrala, koje danas mogu izravno obrađivati digitalni signal. Dva najinteresantnija načina prijenosa podataka za male firme ili povezivanje od kuće su ISDN (Integrated Services Digital Network) i ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line). Koristi se još kabelska televizija - kabelski modem, ali nije toliko rašireno kod nas. Zajedničko za ove načine komunikacije je da su konekcija ostvaruje po zahtjevu korisnika odnosno nije stalna, kao kod modemske komunikacije. Dakle, uz klasični PTT promet sve se više nudi mogućnost spajanja na Internet s uslugama koje davatelj može omogućiti (Inernet Service Provider - ISP), što nije nužno vezano uz firmu koja nudi PTT uslugu; uobičajeni javni telefonski promet (PSTN - Public Switched Telephone Network).

ISDN

ISDN je suvremena nadogradnja na postojeću, analognu fiksnu telefonsku mrežu. Omogućava govornu komunikaciju (telefonski razgovor) i negovornu komunikaciju (prijenos podataka - telefaks, Internet). Govorna komunikacija zasniva se na uporabi 'digitalnih' telefona koji će analogni govorni signal pretvoriti u digitalni ili će se za konverziju koristit poseban uređaj koji će znati povezati oba dva načina prijenosa podataka (analogni i digitalni), izvršiti potrebnu pretvorbu u digitalni signal i digitalno komunicirati sa sklopovima u PTT centrali. Taj uređaj za osnovnu konfiguraciju nosi kraticu NT1 (Network Terminator Type 1). U suštini pretvara dvožičnu komunikaciju sa strane PTT centrala u četverožičnu sa strane korisnika. Može biti u sastavu još nekog uređaja (router-a na primjer) ili samostalan uređaj.

Način komunikacije odvija se preko skupina podatkovnih kanala propusnosti 64kb/s (B-kanal) i jednog signalnog-upravljačkog kanala (D-kanal) propusnosti 16kb/s. Prijenos skupine kanala ostvaren je vremenskim multipleksom PBX (Private Branch eXchange), odnosno u vremenskim razmacima propuštaju se signali svakog od kanala redoslijedno i ciklički, malo prvi pa drugi pa treći itd, pa nanovo. Prema broju kanala za podatke razlikuju se dvije koncepcije ISDN-a:

• BRI (Basic Rate Interface) - standardna usluga koja se koristi u sklopu kućanstva i manjih ureda.
• PRI (Primary Rate Interface) - usluga veće propusne moći za veće ustanove i firme.

Slika* 3.6.22 Koncepcije ISDN prijenosa podataka

Na prethodnoj slici, prikazani su načini spajanja ISDN-a za davatelja usluga (ISP - Internet Service Provider), koristeći simbole firme Cisco za uređaje. Lako se izračuna propisna moć svake od prikazanih koncepcija. Kućnom korisniku dovoljna je BRI koncepcija po kojoj se na NT1 priključuje telefon preko NT2 (Network Termination type 2) i računalo preko TA (Terminal Adapter) za NT2. Kako je spomenuto ožičenje između NT1, NT2, TA i ISDN modema u računalu je četverožično iako se prema računalo koristi 8 žilni vod s RJ45 konektorom. (pin-ovi 1,2,7,8 se ne koriste). Svi ovi uređaji obično su za kućnu uporabu objedinjeni u jednom kućištu. CSU/DSU (Channel Service Unit / Data Service Unit) je oprema koju davatelj usluge daje korisniku za povezivanje s internetom i ova koncepcija koristi se kod firmi s većim zahtijevima po prometu ili broju telefonskih uređaja za djelatnike. Osobitost BRI koncepcije je što omogućava korištenje govora i računala istovremeno, svakog po svom kanalu ili samo računala na oba kanala istovremeno, te što se ovo 'preklapanje' obavlja automatski. Ako računalo koristi oba B-kanala automatski će se prijenos prebaciti na jedan B-kanal da bi se drugi oslobodio čim se detektira vanjski govorni poziv. Osim toga to je veza po pozivu prema potrebi korisnika kao kod modema i običnog telefonskog razgovora.

Dobre osobine ISDN tehnologije su:

• kratko trajanje uspostavljanja veze (par sekundi)
• potpuno digitalni sustav propusnosti 64kbs po kanalu
• moguć prijenos fax-a, glasa, videa i računalnig podataka
• moguće potpuno odvajanje kanala za različite funkcije

Loših osobina gotovo da nema, osim jedne: za moderne multimedijalne sadržaje ne može zadovoljiti propusnost veće od 128kb/s (2 B kanala) te se danas nameće ADSL tehnlogija kao rješenje ove ogranićene propusnosti BRI koncepcije.

ADSL

Spada u grupu DSL tehnologija koje korisniku omogućavaju neprekidan pristup internetu ili po potrošnji po uspostavi veze, pri brzinama prijenosa poddataka od 128kb/s-1Mb/s u odlaznom i 512kb/s-7Mb/s u dolaznom prometu. Zbog različitih brzina odlaznog i dolaznog prometa ima prefiks - asimetričan (A). Za komunikaciju koristi se postojeća analogna telefonska parica ali se govorno područje (300Hz- 4000Hz) koristi kao jedan analogni kanal, a frekvencije od 25kHz-2200kHz za dodatne digitalne kanale - skupine 'podkanala'. Podkanali u rasponu od 25kHz-140kHz koriste za otpremu podataka a podkanali u rasponu od 140kHz-2200kHz (prvotno od 140kHz-1100kHz) za prijam podataka. Najnovija revizija ovog standarda predviđa raspon kanala od 0-280kHz za otpremu i 280kHz-2200kHz za prijam od ćega jedan od 'podkanala' služi za 'govornu telefoniju' (donja granica nije 25kHz već 0kHz), dakle sve vrste prometa su objedinjene. Ova raspodijela kanala nije egzaktno prema slici, jer se uglavnom koriste dva osnovna nekompatibilna standarda (CAP i DMT). Prijamni i predajni dio sadrže 'podkanale', što omogućava različite propusne moći ovisno o tome koliko se 'podkanala' koristi. O prometu i kodiranju brinu se posebni 'čipovi' u ADSL modemu i teoretska najveća moguća propusna moć je oko 24Mb/s. Veći frekventni raspon zahtijeva kvalitetniju telefonsku infrastrukturu te je prije ugradnje opreme potrebno izvršiti mjerenje glede mogućeg rada. ADSL radi na maksimalnoj udaljenosti od približno 5km do PTT centrale. Govorni kanal od ADSL kanala odvaja se posebnim filtrom (splitter). Govorni kanal se usmjerava prema telefonskom uređaju, a ostali prema računalu preko modema/routera koji vodi brigu o raspodijeli dolaznog i odlaznog ADSL prometa. Osim navedenog u ADSL frekventnom području, za dolazni i odlazni opromet može se korisniku staviti na raspolaganje više 'podkanala' te se na taj način ostvaruju različite propusne moći koje se analogno tome različito naplaćuju od strane davatelja usluge. Koncepcija spajanja na internet prikazana je na narednoj slici.

Slika* 3.6.23 Koncepcije ADSL prijenosa podataka

Instalaciju splitter-a i routera/modema provodi davatelj usluga. Vrlo često su oba navedena uređaja u istom kućištu, a dodatni switch-preklopnik (ili hub) omogućava spajanje više računala. Obično modem/router ima ugrađen preklopnik koji omogućava priključivanje nekoliko računala te uporaba posebnog preklopnika nije nužna. Jedna od korisnih opcija ovih modema/routera je mogućnost elektroničkog zaključavanja. Pritiskom na tipku za zaključavanje, uređaj se odspaja od mreže i nije moguće uspostavljanje bilo kakve komunikacije prema davatelju usluga (ISP-u) i obratno. Naravno i na strani ISP-a mora postojati razdjelnik koji će razdvojiti govorni od digitalnog prometa. Kad se navede govorni promet misli se na analogni signal te mogućnost uporabe 'starih telefona na kolo'. Moguće rješenje je da se klasični telefonski signal pretvori u digitalni signal i 'prebaci' u jedan od ADSL podkanala te distribuira preko posebnih centrala kao Internet promet (Voice over IP - VoIP), što isključuje potrebu za razdjelnikom. Naravno, ISP mora imati uređaje koji navedeno omogućavaju.

Razvoj ADSL-a obilježavanju različite revizije ovog standarda. Jedna od njegovih nadogradnji je VDSL (Very high bit-rate Digital Subscribe Liner), kojemu je osnovna značajka u postojećim verzijama i proširivanju standarda (aneksima standarda) da se frekventni spektar s gornjom granicom od 1100KHz (1.1MHz) povećava na 12MHz na način da se proširuje prvo prijamno područje na 3.75MHz i dodaju još jedno predajno područje i dva prijamna područja (aneks B) te kao daljnje povećanje gornje granice na 30Mhz uz dodavanje još jednog predajnog i prijamnog područja (aneks C). Na taj način u svoje obje verzije VDSL omogućava poboljšanu brzini predaje. No, ima jedna sitna 'začkoljica'. Što je frekventno područje koje se koristi veće, u toliko je udaljenost do komunikacijskog sustava ponuditelja usluge manja (Shannonov teorem). Tako da iznosi oko 1km. Zbog toga se u blizini interesne grupe korisnika postavlja ulični ormarić s pristupnom elektronikom, koji je nadalje povezan s PTT centralom nekom drugom tehnologijom. Dakle, gusto naseljena područja su u prednosti.

SAŽETAK:

Za korisnika je interesantan i način naplate ovih tehnologija. ISDN se plača prema provedenom vremenu, a ADSL prema ostvarenom prometu ili uz konstantnu cijenu bez obzira na promet neprekidno. No bez obzira na to IP adresa se korisniku dinamički mijenja recimo svako 12 sati, osim ako se ne zakupi stalna IP adresa. Slično ADSL-u radi kabelski Internet ali se radi o frekvencijama koje su veće, a moguće je postići propusnost do 30Mb/s. U oba slučaja najčešće se korisniku nudi propusnost u rasponu od 256kb/s-10000kb/s. Velika propusnost unutar kuće (ISP-ova mreža) ne znači da će se ostvariti i velika propusnost prema 'vani', pogotovo ako su korisniku bitni neki prekomorski sadržaji. Dakle, prije sklapanja ugovora s ISP-om korisno se je raspitati koje se osobitosti mogu ostvariti uz pojedine njihove ponude. Korisnik treba procijeniti treba li mu kratka brza veza i može li je dobiti i trošak prema ostvarenom prometu, ili stalna neograničena povezanost ali sporija uz fiksni trošak (flat rate).

Postojeća infrastruktura kabelskog TV operatera koristi se za modulaciju internet signala na isti način kao i običan televizijski signal. Koncepcija spajanja slična je ADSL-u. Kabelski modem obično je i router i uz switch dozvoljava spajanja više računala na internet istovremeno. Kod modernih ADSL i kabelskih modema obično postoji mogućnost spajanja jednog računala preko USB kabela. To su redovito vrlo 'pametni' uređaji koji za svoj rad ne zahtijevaju dodatne driver-e, osim za USB priključak. Najbolji izbor je ADSL ili kabelski modem/router kao zasebni uređaj koji može opslužiti više računala preko integriranog ili zasebnog preklopnika, te koji s računalima komunicira preko ethernet mrežne kartice na privatnim IP adresama, te s botunom za elektroničko zaključavanje komunikacije. Na taj način može se ostvariri mala kućna lokalna mreža - SOHO (Small Office / Home Office).