Monitor računala

 Natrag  Ulazni i izlazni uređaji  Dalje


 RGB Računalu posebne ili opće namijene izlazni uređaj je nekakav pokazivač rezultata ili stanja i jedan od najpoznatijih je MONITOR. Sam pojam odnosi se na kontrolu i nadgledanje nekog procesa, odnosno najčešće daje slikovni uvid stanja prepoznatljiv oku. No, ovaj naziv najčešće se primjenjuje uz računala opće namijene za uređaj za prikaz slike koja se nekom od tehnika iscrtava na njegovom ZASLONU. Dakle, na odgovarajuće sučelje monitora dovodi se analogni ili digitalni signal slike iz grafičkog sustava računala, koji se odgovarajućom logičkom i upravljačkom elektronikom pretvara u vidljivu sliku na zaslonu. Nadalje su opisane najzastupljenije tehnologije primjenjivane za ovu svrhu. Sve one zasnovane su na ADITIVNOM postupku miješanja boja, miješanju triju zraka svjetlosti osnovnih boja; Red, Green, Blue (crvena, zelena, plava) - RGB.

CRT (Cathode Ray Tube) monitor svjetlosne zrake različitih boja dobiva bombardiranjem čestica fosfora na unutrašnjosti zaslona monitora mlazom elektrona. Ako mlaz sadrži više elektrona pobuda fosfornih čestica je jača i emitiraju više svijetla. Za dobivanje slike u boji koriste se grupe čestica od po tri elementarne čestice od kojih svaka emitira svjetlosne zrake jedne od osnovnih boja; crvenu (R), zelenu (G) i plavu (B), koje miješanjem daju boju koju oko raspoznaje kao jedinstvenu. Ako su čestice fosfora fizički manje utoliko je prikaz slike bolji jer se slika sastoji od više pojedinačnih elemenata.


Primjer XII

Prikazivanje slike na zaslonu CRT (Cathode Ray Tube) i LCD (Liquid Crystal Display) monitora.

 CRT monitor - konstrukcija    LCD monitor - konstrukcija
Slika** 3.3.29 Iscrtavanje slike na CRT-u. +/- ) Slika** 3.3.30 Iscrtavanje slike na LCD-u.

Skup od tri susjedne fosforne točke različite boje na unutrašnjoj strani zaslona monitora naziva se elementarna RGB TRIODA - PIXEL. Razmak između susjednih točaka iste boje između dvije susjedne TRIODE (dot pitch / pixel pitch) na zaslonu CRT monitora za uobičajene monitore dijagonale veličine 15"-22" iznosi 0.20 mm-0.30 mm (bijela strelica na slici 3.3.29c), što je otprilike oko 1200-3000 trioda po horizontalnoj osi monitora. Što je više točaka po jedinici površine zaslona monitor je kvalitetniji ali i skuplji. Element slike koji se na monitoru prikazuje ne bi po veličini smio biti manji od elementarne RGB triode na zaslonu monitora. Danas je uobičajen rad s rezolucijama slike na zaslonu monitora od 1024×768 elemenata slike ili više, što znači da u jednom pikselu slike učestvuje više trioda zaslona monitora, što daje dosta kvalitetne prikaze. Ako se koriste razlučivosti slike takve da je pixel slike manji ili jednak fizičkoj veličini RGB triode prikaz na monitoru biti će nekvalitetan. Tek monitori dijagonale 17" i veličine RGB-triode 0.22 mm mogu kvalitetno reproducirati sliku rezolucije 1600×1200 pixela. Signal za nadzor snopa elektrona je analogan, a monitori najčešće imaju VGA 15 pin-ski konektor (naziv nema povezanosti s XGA, VGA i SVGA modom prikaza slike).

Dakle, osnovni element u kreiranju slike je PIXEL sastavljen od tri podelemenata (subpixel). Oblik piksela ne mora biti nužno okrugao. Veću efikasnost daju prugaste fosforne trake na zaslonu kojima umjesto sitaste maske prethodi rešetkasta struktura nazvana TRINITRON što sliči na raspored trioda kao kod LCD monitora, ali je izvedbeno skuplje. Među rješenje u vidu pravokutnih elemenata slike nazvano IN-LINE daje rezultate po kvaliteti između opisanih rješenja. Navedena rješenja rasporeda subpixela u triodi prikazana su na slici 3.3.29c. Dobra osobitost TRINITRON i IN-LINE rješenja je da elektronski topovi CRT nisu u odnosu na sitastu masku prostorno razmješteni s međusobnim kutom od 120° i pod malim kutom u odnosu na okomicu koja izlazi iz centra sitaste maske prema elektronskim topovima (os CRT), već se nalaze u istoj horizontalnoj ravni u kojoj je os CRT-a i jedan od topova je upravo u osi sitaste maske ili rešetke. Na taj način značajno se pojednostavljuje elektronika koja mora korigirati izobličenja nastala zbog različitih položaja elektronskih topova u odnosu na os CRT-a. Oblik i nazivi pojedinih fosfornih struktura na zaslonu monitora za navedena tri tipa monitora prikazana su na slici 3.3.29c.

Način iscrtavanja slike na CRT monitoru temelji se na otklanjanju elektronskog mlaza iz elektronskih topova pomoću elektromagnetskog sustava, na način da se slika iscrtava crtu po crtu od vrha do dna monitora. Što je više crta po visini (vertikalna rezolucija) i što više elemenata slike u jednoj crti (horizontala rezolucija) prikazana slika je kvalitetnija. Kada elektronski mlaz iscrta jednu sliku vraća se na početak i postupak se ponavlja (raster scan). Otklanjanje mlaza vrše elektronički sklopovi monitora na osnovu sadržaja ANALOGNOG signala dobivenog od grafičkog sustava računala. Analogni signal upravlja količinom elektrona u mlazu prilikom 'gađanja' triode, za svaki boju posebno, te je intenzitet svijetljenja triode veći ako je količina elektrona u mlazu veća. Naziva se još RGBY signal, pri čemu se 'Y' odnosi na nadzor svjetloće slike osobito pri crno-bijelom prikazu, a ne na žutu boju (Yellow) koju kao četvrtu boju koriste neka tehnološka rješenja. Pri povratku na početak crtanja novog reda ili slike mlaz elektrona privremeno se 'gasi' (povratni mlaz). Da ljudsko oko ne bi primijetilo razliku prilikom promjene slike, slika se iscrtava 50-150 puta u sekundi (frekvencija osvježavanja slike - vertikalna frekvencija), na temelji čega se može izračunati i koliko se piksela u sekundi može prikazati u jednoj crti (horizontalna frekvencija, 30-100 kHz).

Ako monitor može raditi na višim frekvencijama, znači da mu je perzistencija (vrijeme prikazivanja jedne slike) mala i da se u jednoj sekundi može prikazati više slika što je dobro zbog manjeg umaranja oka, a moguće je kvalitetnije reproducirati brze promijene između pojedinih 'kadrova', što je važno strastvenim igračima. Tako se za 19" CRT monitor SyncMaster 997MB daje podatak da je veličina triode 0.20 mm, maksimalna rezolucija slike i pripadna joj frekvencija osvježavanja - 1920×1440@64 Hz, te preporučena rezolucija i frekvencija osvježavanja slike - 1280×1024@85 Hz. Radi opće kulture; PAL TV signal iscrtava 576 crta 50 puta u sekundi na način da se jedna slika ponavlja dva puta (prikazuje se 25 slika) i to tako da joj se u prvom otkloni prikažu 'neparne' crte slike a u drugom 'parne' i tako redom. Svaka crta sadrži podatke od približno 768 elemenata slike. To je isprepleteni (interlace) mod rada kojeg računalni monitori više ne koriste. Takav signal eventualno daje grafička kartica na posebnom konektoru (S-video) radi prikaza slike na TV uređaju.

Opisani prikaz slike utemeljen na nadzoru pojedinih piksela naziva se rasterski (bitmap) prikaz. Drugi način je vektorski prikaz slike sastavljene od iscrtanih geometrijskih oblika, odnosno slika je definirana matematičkim formulama što omogućava njezinu dvodimenzionalnu (2D) i trodimenzionalnu (3D) vizualizaciju, ali se objekti slike glede prikaza na zaslonu monitora pretvaraju u rasterski. No vektorska slika nacrtana na primjer u 'Corel' programskoj potpori omogućava njeno vrlo kvalitetno uvećavanje ili smanjivanje bez 'nazubljivanja'. Prema potrebi slika se lako prebaci u neki drugi format. Današnje igre koriste vektorske sadržaje koji grafička kartica iz scene u scenu pretvara u rasterski prikaz i 'šalje' monitoru. Izravni vektorski prikaz na monitoru nadzorom kretanja elektronskog mlaza po zaslonu radi iscrtavanja objekata koristio se je do sredine 80' godina, te o tome samo toliko.

Po načelu miješanja boja rade i LCD (Liquid Crystal Display) monitori. LCD za nadzor boje koristi upravljanje propuštanja pozadinskog svijetla s filtrima za svaku osnovnu boju u svakom elementu slike. Potrošnja ovih monitora vrlo je mala. Kako radi o matrici trioda koje se nadziru elektroničkim sklopovima  zaduženim za nadzor vertikalne i horizontalne pozicije triode koja mora 'zasvijetliti' pojam otklanjanja mlaza ne postoji. Kompletan raster može se postaviti na zaslon 'odjednom'. Uz frekvenciju osvježavanja slike kod ove vrste monitora definira se i vrijeme odziva; vrijeme potrebno da se stanje prikaza triode promijeni s 'crnog' na 'bijelo' i obratno. Prihvatljiva vrijednost je najviše 12 ms što odgovara frekvenciji osvježavanja  od 75 Hz.

LCD monitor se sastoji od dva polarizirajuća filtra čije su linije pod pravim kutom. Između filtra su molekule kristala koje imaju osobinu da se zakreću ako postoji potencijal između filtara. Filtri propuštaju samo zrake svjetlosti koje su paralelne s njegovim linijama. Izvor svjetlosti nalazi se iza prvog filtra kroz koji prolaze samo zrake koje su 'paralelne' s rešetkom filtra i sve propuštene zrake su iste polarizacije. Tekući sloj kristala između filtra ima tako postavljene molekule da bez prisustva razlike potencijala između ploča filtra dolazi do zakreta polarizacije zraka svijetla za 90° i zrake svijetla nesmetano prolaze kroz drugi filtar. Uz prisustvo razlike potencijala između ploča filtra preslože se molekule kristala tako da nema zakreta zraka svjetlosti za 90° te zrake svijetla ne mogu proći kroz drugi polarizirajući filtar. Promjenom veličine upravljačkog napona, zakreću se molekule te se u ovisnosti o iznosu upravljačkog napona mijenja njihova zakrenutost, odnosno količina svjetlosti koja može proći kroz drugi filtar. Na ovaj način kontrolira se razina osvijetljenosti slike na ekranu. LCD je uvijek izrađen tako da bude prilagođen radu u određenoj razlučivosti sukladnoj primijenjenom broju tekućih kristala, na primjer 15" LCD zaslon bit će prilagođen razlučivosti od 1024×768 piksela, i to je nativna-radna rezolucija LCD monitora; jedna trioda - jedan piksel.

Jeftinija varijanata izvora svijetla je plinska 'cijev' koja daje nepolarizirano svijetlo duž pozadine cijelog zaslona ili se koristi kvalitetnije LED osvjetljenje za cijeli zaslon ili da se pak pojedinačne 'LED žarulje' brinu da opsluže jedan piksel. Ravnomjernost osvjetljenja duž cijele pozadine ekrana važan je čimbenik u kvaliteti prikaza. LED osvjetljenje u velikoj mjeri rješava anomalije plinskog osvjetljenja ali je rješenje skuplje. Osobitu pažnju treba posvetiti jačini pozadinskog osvjetljenja. Nema nikakve koristi od monitora ako je jačina pozadinskog svjetla toliko jaka da s izgube sve nijanse u bojama slike, osobito ako se svjetloća ne može podesiti. Za profesionalan rad podešavanje boja prikaza na zaslonu monitora od velikog je značaja.

Nadzor razlike potencijala između pojedinačnih polja filtra obavlja se tranzistorima, TFT (Thin Film Transistor) tehnologijom naparuju se slojevi vodova i tranzistora na staklo, i tvore dvodimenzionalnu matricu na sličan način kao kod RAM-a (slika 3.5.13). Na jednu os matrice dolazi skupina vodiča preko kojih se dovodi analogni signal slike (data input) koji upravlja kutom zakreta molekula, a na drugu os matrice su vodiči za upravljački signal (gate scan) koji određuje kojem se tranzistoru u retku matrice dozvoljava upravljanje. Svaki element slike (trioda) ima svoje tranzistore koji nadziru svoju skupinu tekućih kristala, tako da ih je za jedan piksel potrebno tri. Uz svaki tranzistor ugrađen je kondenzator da održi potencijal neko vrijeme kako slika ne bi treperila; prije navedenih 12 ms. Pikseli su organizirani kao niz pruga plava, potom crvena pa zelene te opet plava (u redovima slično trinitron CRT-u), a boja se dobije tako da propušteno svijetlo prolazi kroz plavi, crveni ili zeleni filtar. Filtri boje nisu ništa drugo do još jedna folija u bojicama preko filtra za polarizaciju. Kako svijetlo prolazi kroz dvije rešetke, prilično je usmjereno te ovakvi monitori imaju ograničen vidni kutni raspon gledanja. Ovisno u kutu gledanja u većoj ili manjoj mjeri mijenja se boja prikaza o čemu također treba voditi računa pri nabavi monitora. IPS (In-Plane Switching), PLS (Plane Line Switching) ili ASV (Advanced super view) tehnologije u odnosu na TFT tehnologiju daju bolje rezultate, ali su i skuplje. Bez obzira na sve prethodno navedeno LCD monitor nikad ne može pružiti kvalitetu slike kao CRT monitor, osobito doživljaj crne boje, a raspon boja uobičajeno iznosi 16.7M boja (24 bit-a), i jedina mu je prednost znatno manji gabariti i potrošnja struje.

CRT po svoj koncepciji zauzima veliki volumen i mora imati izvor od preko 10'000 V za anodni napon. Pokušaji smanjivanja 'dubine' CRT-a nikad nisu doveli do nekih prihvatljivih rezultata. Prvi uspješni koncept u cilju smanjena volumena i smanjena radnih napona je PDP (Plasma Display Panel) monitor. Plazma monitor koristi načelo bombardiranja i pobude fosfornih elemenata zaslona s ultraljubičastim zračenjem (UV) iz ioniziranog 'mjehura' plina. Svjetlost koja se pri tome stvara proporcionalna je jačini UV zračenja koje je proporcionalno razlici potencijala između pobudnih elektroda. Primjer kako se navedeni proces odvija u okolišu elektroda pokazuje naredna slika.

Svakoj boji elementa slike pripada jedan mjehur, postavljen vrlo blizu staklenom zaslonu tako da u odnosu na CRT otpada otklon snopa elektrona, velika debljina monitora i veliki radni naponi. U prostoru između dvije staklene podloge nalazi se plin ksenon ili neon pod niskim tlakom. U normalnim okolnostima, taj plin je sačinjen od skupa nenabijenih čestica tj. atoma koji imaju isti broj protona (pozitivno nabijenih čestica) i elektrona - plazma. Električni potencijal između pobudnih elektroda uzrokuje ionizaciju plina u bližem okolišu oko elektroda u vidu 'mjehura'. Kada su pobuđene, čestice se međusobno sudaraju. Ti sudari pobuđuju atome plina u plazmi i pri tome se oslobađa svjetlost.

 Plazma monitor - čelija
Slika* 3.3.34 Načelo rada plazma monitora. ( +/- )

Potencija pobudnih elektroda sam po sebi nije dovoljan ako im pri tome ne 'pomaže' potencijal adresne elektrode. Ako se pogleda prostorna organizacija zaslona prema slici 3.3.34b, može se zaključiti da će mjehur nastati samo na mjestima gdje se spomenute elektrode 'križaju'. Dakle, omogućava se kontrolirano UV zračenje u malom području na točno definiranoj lokaciji. Ako je adresna elektroda 'R' ili 'G' ili 'B' na nekom potencijalu, mjehur će nastati samo između elektroda '1-1' ako između njih ima razlike potencijala ali neće između elektroda '2-2' ako na njima razlike potencijala nema. Adresne elektrode i pobudne elektrode tvore matricu i s potencijalom na njima upravlja elektronički sklop koji na osnovu primljenog signala slike odlučuje na kojem će mjestu izazvati ionizaciju a na kojem neće.

UV zračenje usmjereno je prema podlozi a zračenje fosfornog premaza prema zaslonu koji stoga mora biti proziran za vidljivo svijetlo. Kako bi se stvaranje mjehura što bolje lokaliziralo fosforni premazi boja odvojeni su izolacionom pregradom (separator) te konstrukcija sliči na fosforni premaz u CRT s TRINITRON načelima rada. Da bi se lokalizacija mjehura što više poboljšala postoji i koncept izrade koji unutar premaza za jednu boju ima poprečne separatore između elektroda '1-1' i '2-2' na primjer, tako da kompletan fosforni premaz sliči na skup mikro kutijica složenih tako da sliče na veliku papirnatu podlogu za spremanje jaja ili na pčelinje saće.

Tehnologija je dosta skupa i pogodna je za monitore velikih dimenzija te se stoga za PC još uvijek radije koriste LCD monitori ili nove nadolazeće tehnologije od kojih je jedna opisana na narednoj stranici. Zajedničko za CRT i PLAZMA tehnologiju je osobitost da obje koriste pobuđivanje fosfornih elemenata različitih boja te da im ne treba pozadinsko svijetlo kao za LCD tehnologiju. Gledljivost iz kuta im je dobra. Moglo bi se čak reći da je PLAZMA hrpa malih CRT uređaja. Pod nazivom 'NeoPlasma', modernija generacija zaslona koristi se odvojenim pretincima za svaki element piksela (saće), odnosno za svaki od njegovih pod elemenata (RGB), ima smanjeni intenzitet UV izboja, kraći odziv svjetlećih fosfornih elemenata što omogućava veću dinamiku slika koje se prikazuju, prozirniji materijala zaslona s elektrodama i antirefleksni sloj na njemu koji eliminira odraz vanjskog svijetla, što značajno pridonosi svjetloći i kontrastu prikazane slike i realnijem poimanju crne boje.

Ako se u zaslon monitora ukomponira matrica s ugrađenim senzorima dodira (touchscreen), moguće je izraditi programsku potporu koja će u skladu s pritisnutim mjestom na zaslonu izvršiti nekakvu akciju. Ovu tehnologiju koriste pojedine vrste mobitela i njima slični uređaji. Tehnologija je vrlo korisna kod sustava koji imaju namjensku programsku potporu za upravljanje s nekim proizvodnim procesom ili nekom sličnom akcijom. Za računala opće namijene kod kojih se sadržaj ekrana neprekidno mijenja navedeno i nema nekog smisla. Unatoč navedenom, ipak je lijepo vidjeti članove vlade kako mudro olovkom pritiskuju polja po ekranu da bi dobili sadržaje koje im valjda pripravlja neka grupa programera kao bi što učinkovitije vladali. Dakle, na zaslonu je ulazni uređaj računala koji djeluje u skladu s prikazom na zaslonu.

 LED dioda Ima već poprilično vremena od kad su u masovnoj uporabi svjetleće diode (LED - Light Emitting Diode) koje emitiraju svijetlo različitih boja, a da toga možda nismo ni svjesni. Pred kraj prošlog milenija bili su popularni ručni satovi koji su prikazivali vrijeme i datum kao alfanumeričke znakove (bez kazaljki) ali su se baterije kao izvor za napajanja dioda relativno brzo trošile. Stoga se je na sat gledalo tako da se pritisne botun koji je uključivao strujni krug za napajanje dioda i time prikaz vremena na par sekundi. Od toga doba do danas mnogo toga se je promijenilo.

Organic LED - Organic Light Emitting Diode technology, zasniva se na tome da se u kontroliranom matričnom polju elektroda, pobuđuju LED elementi - organski slojevi koje emitiraju svjetlo, koji su složeni u TRIODE po sličnim načelima kao kod CRT i LED uređaja. Dakle, u pitanju je tehnologija koja ne traži pozadinsko svijetlo. Potrošnja energije je mala, a intenzitet generiranog svjetla sve je bliži osobitostima koje imaju LCD i PLAZMA i u potpunosti zadovoljavaju za ugradnju u mobitele ili prenosive MP3 svirače i slične male elektroničke uređaje. Izrada za njih je poprilično jednostavna, ali za monitore ova tehnologija je još uvijek preskupa. Na staklenu ili plastičnu prozirnu podlogu, kako prikazuje slika 3.3.32a postavljaju se anodne elektrode u HIL (Hole Injection Layer) sloju, na kojeg se postavlja organski sloj koji ovisno o sastavu emitira svijetlost različite boje (RGB u ovom slučaju). Na organski sloj nanosi se ETL (Electron Transporting Layer) na kojem je katoda. Kada se između anode i katode priključi naponski izvor i regulirano propusti struja kroz diodu, rezultat je emitiranje svijetla.

 OLED monitor - trioda
Slika*** 3.3.32 Načelo rada OLED monitora. ( +/- )

Kako tranzistorski elementi nadziru svaku pojedinu diodu u matrici najbolje prikazuje slika 3.3.32b (aktivna matrica). Upravljačka elektroda ANALOGNIM signalom nadzire protok struje kroz diodu prema shemi spajanja koja sliči na sliku 3.5.13 uz dodatak diode paralelno s kondenzatorom. Dakle, svaka RGB trioda i svaki njen sastavni 'R', 'G' ili 'B' element adresirani su mrežom (matricom) vodova i elektroda koje nadziru elektronički sklopovi. Elektronički sklopovi na osnovu primljenog signala slike određuju što i kako s pojedinom triodom i njenim elementima treba raditi. Na sličan način funkcionira i matrica LCD monitora. Navedeni analogni signal ne treba brkati sa signalom slike koji je digitalan i iz kojeg se 'izradi' potrebit analogni signal za upravljanje svjetlinom trioda.

Moguće je ostvariti upravljanje s diodama izravnom promjenom napona između anode i katode (pasivna matrica) ali je upravljačka elektronika složenija. Vrijeme odziva diode je vrlo malo (reda ms) što uz svakodnevna poboljšanja glede generirane količine svjetlosti garantira sve masovniju uporabu ovakvih monitora u budućnosti. Osim toga slojevi su od materijala koji omogućavaju savijanje te uz plastičnu podlogu zaslon ne mora biti potpuno ravan. Pošto cjelokupni sustav propušta svijetlost, pojednostavljuje se postupak za smanjivanje bljeska od vanjskog svijetla što s dosadašnjim monitorima bilo koje vrste nije slučaj. Kako je podloga prozirna, iza nje može se postaviti pozadina koja ima svojstvo dobrog upijanja svijetla, te je kvaliteta 'crnog' prikaza jako dobra, a utjecaj vanjskog svjetla na sam prikaz mnogo je manji nego kod prethodno navedenih tehnologija. OLED tehnologija još uvijek je skupa, ali ako ništa drugo, korisnik ne gleda sam sebe na zaslonu :-). Na slici 3.3.32c vidi se vrlo praktična uporaba na tipkovnici, a svi moderniji satovi koriste je kako prikazuje slika 3.3.32d. Samo je pitanje vremena kada će se ova tehnologija još više unaprijediti i primjenjivati u TV uređajima i računalnim monitorima. Već se proizvode UHD (Ultra High Definition) monitori i TV uređaji, rezolucije preko 4000 piksela, koji mogu pružiti daleko veći raspon boja (Gamut) od RGB i LCD monitora.

Glede zahtijeva za prikaz HD1080 sadržaja, bez obzira koja vrsta monitora se koristi, preporučljivo je da imaju rezoluciju zaslona 1920×1080. Ako se koriste monitori koji imaju manju rezoluciju od navedene kvaliteta prikaza slike ovisi o kvaliteti logike za SKALIRANJE slike prema manjim rezolucijama. Monitori fizički manjih dimenzija za istu nativnu rezoluciju imaju veći DPI što omogućava kvalitetno promatranje slike na manjoj udaljenosti od monitora. Promatranje slike na velikom monitoru iz neposredne blizine ne čini dobar ugođaj za oko jer se u percepciji razumijevanja slike pikseli ne 'stapaju' i slika izgleda 'zrnata'. HDTV multimedijski sadržaji prikazani na UHD uređajima sigurno će pružiti mnogo bolju ugođaj korisniku nego prikaz na uređajima sa standardnom HDTV rezolucijom, bez obzira na fizičku veličinu uređaja.

 Natrag
 Tražila
 Dalje

 Početak
 KAZALO  Informatička abeceda
 
Citiranje ove stranice:
Radić, Drago. " Informatička abeceda " Split-Hrvatska.
{Datum pristupa}. <http://www.informatika.buzdo.com/>.
Copyright © by Drago Radić. Sva prava pridržana. | Odgovornost