P R E D G O V O R

Četrdesetih godina, na Sveučilištu u Manchesteru u Engleskoj, sagrađeno je prvo pravo digitalno računalo - MARK 1, čudovište, smješteno na zasebnom katu zgrade, s gomilom elektromehaničkih sklopova, kojemu je neprekidni rad bez kvara u trajanju od par sati predstavljao izuzetak. Njegov glavni programer, Alan Turning i njegovi istomišljenici smatrali su da računalo nikad neće biti pristupačno običnim ljudima niti da ga treba njima prilagoditi. Alan Turing je u svom znanstvenom radu 'Hypotetical Machine' teoretski je opisao ustroj modernog računala (memoriju, CPU i drugo), ali nikada nije pokazao osobito zanimanje za gradnju računala prema navedenom načelu. Tadašnja informatička tehnologija nije ni mogla pružiti ništa drugo do takvu skučenu viziju budućnosti uporabe računala u svakodnevnoj praksi. Prvo komercijalno i praktično primjenjivo računalo Englezi grade 1949. godine pod nazivom EDSAC (Electronic Delay Storage Automatic Calculator).

Istodobno se u SAD razvija računalo pod nazivom ENIAC (Electronic Numerator, Integrator, Analyzer and Computer), koje se općenito smatra prvim elektroničkim računalom (computer). Među znastvenicima u ovom projektu bi je i matematičar John von Neumann koji je ideju građe računala teoretski obradio i sistematizirao, te postavio model na kojem se zasniva rad svih suvremenih računala. Računalo se je izradilo za potrebe vojske glede izračunavanja putanja topovskih projektila. ENIAC je dovršen i pušten u rad u studenome 1945. Sastojao se je od 17468 elektroničkih vakuumskih cijevi, bio je težak 30 tona i trošio 174 kW. ENIAC je služio za proračune prve hidrogenske bombe i bio je u uporabi do 1955. godine.

Za razliku od računala građenih za vojsku, prvo uspješno komercijalno elektroničko računalo u SAD je UNIVAC, koji se je prodavao poslovnim firmama i proizvedeno ih je 46. Prvi primjerak računala UNIVAC isporučen je u ožujku 1951. godine Uredu za popis stanovništva SAD. Uz veliku pompu računalo UNIVAC 1952. godine upotrijebljeno je za predviđanje rezultata predsjedničkih izbora u SAD i na temelju samo sedam posto izbrojenih glasova predvidjelo je točan rezultat izbora. To je uveliko pridonijelo popularizaciji računala i pobudilo zanimanje za njih i njihov daljnji razvoj.

Šezdesetih godina pismenost jednog inženjera podrazumijevala je poznavanje rada s logaritamskim računalom (šiber). Drveno ili plastično ravnalo, uobičajene duljine 12.5cm (džepno) i 25cm (profesionalno), s pomičnim klizačem s brojkama i kliznim prozirnim okvirom s oznakom, omogućavalo je relativno brzo izračunavanje na osnovama logaritamske raspodjele brojeva duž ravnala.

Tek početkom sedamdesetih prodiru u širu uporabu digitalna računala džepnog formata - kalkulatori. Danas su po cijeni toliko pristupačni da su postali pomagalo u nastavnom procesu, a sa svojim mogućnostima u potpunosti zamjenjuju i nadmašuju nekadašnje logaritamske tablice i logaritamsko računalo. Godine 1973. firma INTEL proizvodi prvi jeftin 8 bit-ni mikroprocesor 8080 koji je brzo prihvaćen na tržištu jer je omogućio proizvodnju malih i vrlo jeftinih računala. INTEL je sljedeća dva desetljeća gospodario tržištem mikroprocesora s modelima 8086, 80286, 80386, 80486 i potom nasljednicima  kao model Pentium i Core 2 Duo. Računala koja su doista utrla put osobnoj uporabi bila su Apple II, Sinclair Spectrum i Commodore C64. Zbog vrlo niske cijene bila su pristupačna gotovo svakome, što je omogućilo široku računalnu naobrazbu. Računalo IBM PC, koje je na tržište 'izašlo' 1981. godine, konačna je prekretnica prema vladavini osobnih računala.

IBM PC je osobno računalo, i danas se pojam PC koristi kao sinonim za osobno računalo. Navedeno računalo nije u to doba bilo jedino osobno računalo prisutno na tržištu. Veliku popularnost imala su na primjer računala Commodore Amiga 500 (1200) i računala Apple Macintosh, koja su tehnološki bila naprednija od IBM PC računala. No tvrdoglava politika čelnika navedenih firmi glede zaštite autorskih prava (nisu dozvolili izradu kompatibilnih računala) i mogućnosti dogradnje njihovih računala s komponentama drugih proizvođača, rezultirala su propašću firme Commodore a zamalo i firme Apple. U IBM PC računalo korisnik je mogao ugraditi što hoće od bilo koje firme, naravno uz pretpostavku da je proizvod izrađen po specifikacijama za utore na matičnoj ploči PC računala. Upravo to učinilo je da IBM PC standard prevlada i da ostane u osnovnoj ideji do danas.

Razvojem digitalne elektronike, vrlo brzo pada cijena računala, sve su manje njihove dimenzije i neprestano im raste računalna moć. Postaju prihvatljiva i za radni stol korisnika, a brojna i raznolika programska potpora učinila ih je vrlo korisnim običnom čovjeku. Novi standardi pismenosti neupitno se nameću. Danas uobičajene stvari koje obavljamo pomoću računala; pisanje teksta, tablično kalkuliranje, baze podataka, obrada slika, priprema tiska i drugo, bile su samo san tadašnjih entuzijasta informatičke revolucije, koje se upravo četrdesetih godina začela.

Primjena računala u matematici, fizici i srodnim znanostima omogućila je svojevrsnu interakciju sredstva i cilja, odnosno interdisciplinarnost koja je dovela do usavršavanja cjelokupnog instrumentarija znanosti. Učinak u tehnološkom razvoju takav je da bi logički sklopovi računala MARK 1 stali u kutiju šibica kad bi se izradili današnjom tehnologijom.

Neosporno, informatička pismenost nužan je dio pismenosti poslovanja današnjice. Uz klasična znanja potrebito je ovladati elementima informatičke pismenosti, odnosno osposobiti se za uporabu, razvoj i razumijevanje informatičke tehnologije i njene šarolike primjene u privredi i društvu, ili jednostavnije rečeno - osposobiti se za korištenja računala i računalnih programa. A stečena znanja treba znati uporabiti u postupku prikupljanja i obrade informacija u svrhu donošenja ispravnih i učinkovitih odluka o aktivnostima koje trebaju uslijediti - to je pak informacijska pismenost.

Informatička abeceda je elektronički udžbenik, obuhvaća većinu elemenata informatičke tehnologije, opisuje njihova načela rada, te omogućava nadogradnju temeljnih znanja u području informatičke pismenosti. Pogodnosti HyperText-a iskorištene su da se spojnicama međusobno povežu stranice sa srodnim opisima, te indeksna stranica pojmova sa spojnicama prema stranicama pripadnim pojmu. Prema kvalitetnim sadržajima na drugim sjedištima vode spojnice sa samih stranica ili sa zasebne stranice sa spojnicama, te udžbenik čine svojevrsnim sjedištem kojeg obogaćuje okoliš. Slike s 'onMouseOver', 'onMouseOut', 'onClick' i 'onDblClick' efektom (podslike a,b,c) ili 'GIF-animacija' označene su znakom ' * '. Na žalost nije u cijelosti završen, niti je u ovoj domeni u konačnici to moguće, ali se nadopunjuje novim pojmovima i sadržajima u mjeri koliko se može. O nastanku udžbenika i autoru može se više saznati na adresi: http://www.informatika.izhr.com/.

Verzija prezentiranih stranica X.YY.GGMMa tumači se na slijedeći način:

• X - verzija knjige (1 početna, 2 sva poglavlja, 3 stručno recenzirana, 4 jezično recenzirana, 5 prevedena ..)
• YY - ukupan broj poglavlja koja se obrađuju prema kazalu
• GGMM - godina i mjesec kada su izvršene posljednje izmjene i dopune
• a,b,c,d,e - tjedan u mjesecu kada su izvršene posljednje izmjene i dopune

Veliki problem prevoda stranih izraza na naše govorno područje sigurno je predmet rasprava sa svakim izdanjem uz ovu tematiku. Stoga molim da mi se oprosti uporaba stranih izraza za pojmove kojima nisam pronašao odgovarajući prihvatljivi i jednostavan prevod ili značenje. Veliki problem je i odluka kao pojedine pojmove označavati. Nadam se da će ova knjiga pridonjeti da se upotpuni i doradi domaći informatički rječnik.

AUTOR

Copyright (C) Drago Radić dipl.ing. 1996-2008